Dvije ofanzive iz Banje Luke: Rušenje države iznutra i guranje BiH u međunarodni sukob
Ono što ovih dana dolazi iz Banje Luke više se ne može tumačiti kao politički folklor, predizborna galama ili „unutrašnja stvar entiteta“. Riječ je o dosljednoj, planskoj i sve otvorenijoj strategiji koja ima jedan cilj – slabljenje Bosne i Hercegovine kao države i njeno guranje u direktan sukob s ključnim zapadnim partnerima.
Republika Srpska danas vodi politiku na dva paralelna fronta. Prvi je unutrašnji: sistematsko potkopavanje ustavnog poretka BiH, ignorisanje odluka Ustavnog suda, institucionalna blokada i glorifikacija neustavnih simbola. Drugi je spoljnopolitički, možda i opasniji: svjesno provociranje Sjedinjenih Američkih Država, NATO saveznika i Evropske unije, uz jasno svrstavanje uz ruske geopolitičke interese.
Priča o istočnoj interkonekciji, aerodromu kod Trebinja bez ozbiljne ekonomske logike i „strateškim projektima“ koji se nude javnosti zapravo je dimna zavjesa. Iza nje se krije pokušaj trajnog vezivanja entiteta za ruski politički i energetski utjecaj, bez obzira na cijenu koju će platiti cijela država.
U tom kontekstu treba posmatrati i novo, demonstrativno obilježavanje 9. januara. Milorad Dodik govori o „porukama mira“, fabrikama i bolnicama, dok se centralni događaj tog dana svodi na veličanje Vojske Republike Srpske pod sloganom „Republika Srpska – majka junaka“. To nije poruka mira, nego poruka poricanja: poricanja presuda međunarodnih sudova, poricanja genocida i poricanja patnje nesrpskog stanovništva širom Bosne i Hercegovine.
Otkrivanje spomen-obilježja VRS-u na dan koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim nije slučajnost. To je politička poruka – i unutra i prema vani. Poruka da se ne priznaje država u kojoj taj entitet formalno postoji i da se svjesno gazi sve ono što predstavlja minimum zajedničkog pravnog poretka.
Time je Dodik definitivno potvrdio i nešto drugo: da su svi raniji dogovori s međunarodnim partnerima, uključujući Sjedinjene Američke Države, bili taktički manevri, a ne iskrena promjena politike. Sankcije su skinute, a politika je ostala ista – možda čak i radikalnija. Poruka političkim akterima u BiH je jasna: SNSD nije i ne smije biti partner u vlasti ako je cilj stabilna i funkcionalna država.
Posebno zabrinjava činjenica da se ratnohuškačka retorika danas ne skriva iza političkih lidera, već se normalizira kroz izjave udruženja i organizacija koje bi morale imati društvenu odgovornost. Kada predstavnici ratnih vojnih invalida poručuju da se „nikakvim dekretima stranaca“ ne može spriječiti obilježavanje 9. januara, to više nije samo politički prkos – to je direktno osporavanje pravnog sistema države.
U svemu tome, porazna je šutnja institucija. Umjesto jasnih, odlučnih i zakonitih reakcija probosanskih snaga na svim nivoima vlasti, jedini konkretan odgovor dolazi od onih koji su najviše izgubili – porodica žrtava genocida i preživjelih. Njihov zahtjev da se 9. januar u Federaciji BiH proglasi danom žalosti nije politički potez, već moralni čin. To je podsjetnik da država ne smije ostati nijema pred otvorenim provokacijama i slavljenjem politike koja je iza sebe ostavila masovne grobnice.
Bosna i Hercegovina se danas ne suočava s „različitim viđenjima prošlosti“, već s otvorenim projektom destabilizacije. Ignorisanje tog projekta neće ga zaustaviti. Naprotiv – samo će ga ohrabriti. A cijena tog ignorisanja, kao i mnogo puta ranije, mogla bi biti daleko veća nego što su mnogi spremni priznati.
