Nakon završetka utakmice između Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država, u kojoj su "Zmajevi" okončali svoj nastup na Svjetskom prvenstvu, teren je postao poprište snažnih emocija koje su dirnule navijače širom svijeta.
Dok su američki fudbaleri slavili plasman dalje, reprezentativci Bosne i Hercegovine teško su podnosili bolan poraz. Posebno emotivan bio je kapiten Edin Džeko, čovjek koji je godinama bio simbol reprezentacije i predvodnik jedne od najuspješnijih generacija bh. fudbala.
Nakon posljednjeg sudijskog zvižduka, Džeko je odmah krenuo prema tribinama, gdje ga je čekala njegova porodica. Tamo su uslijedili prizori koji nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Zagrlio je suprugu, a potom i svoju djecu koja nisu mogla zaustaviti suze nakon završetka sna o nastavku takmičenja.
Kao otac, ali i kao kapiten koji je godinama nosio najveći teret reprezentacije, Džeko je pokušavao utješiti svoje mališane, iako je bilo očigledno da se i sam teško nosi s razočarenjem. Njegov zagrljaj i riječi podrške djeci postali su jedan od najupečatljivijih trenutaka večeri, a fotografije i videosnimci ubrzo su se proširili društvenim mrežama, izazvavši brojne emotivne reakcije navijača.
Dodatnu gorčinu cijeloj priči daje činjenica da kapiten nije uspio završiti utakmicu. Početkom drugog poluvremena osjetio je probleme s povredom zbog koje je morao napustiti teren, ostavljajući saigrače da bez njega pokušaju izboriti preokret.
Upravo zbog toga sve su glasnija pitanja da li je ovo bio posljednji nastup legendarnog napadača u dresu Bosne i Hercegovine. Džeko još nije govorio o svojoj reprezentativnoj budućnosti, ali činjenica da ima 40 godina dodatno podgrijava nagađanja da bi se upravo ovom utakmicom moglo završiti jedno od najvećih poglavlja u historiji bh. fudbala.
Bez obzira na ishod, Edin Džeko iza sebe ostavlja naslijeđe kakvim se malo koji sportista može pohvaliti. Kao rekorder po broju nastupa i najbolji strijelac reprezentacije, godinama je bio lice bh. fudbala, lider na terenu i uzor mlađim generacijama.
A ako se ispostavi da je ovo zaista bio njegov posljednji ples u dresu "Zmajeva", malo ko će pamtiti samo rezultat. Mnogo više ostat će urezan prizor kapitena koji, uprkos vlastitoj boli, prvo tješi svoju uplakanu djecu – scena koja je pokazala da su emocije i ljubav prema porodici i domovini često veće od samog sporta.
