PORODICA, MLADI I IZAZOVI SAVREMENOG DRUŠTVA

Ef. Čeliković: Ne tražite od onog kome ste pomogli da vam sa 20 metara naziva selam

Sulejman efendija Celikovic

Ef. Čeliković: Ne tražite od onog kome ste pomogli da vam sa 20 metara naziva selam

Posebno je ukazao na važnost solidarnosti i brige o drugima kao jedne od ključnih vrijednosti vjere

U Bajramskom programu, jednog od najvažnijih historijskih i duhovnih lokaliteta u Bosni i Hercegovini, gostovao je mr. Sulejman efendija Čeliković, bivši glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kakanj. Emisija je realizirana u autentičnom ambijentu džamije sultana Mehmeda II Fatiha, mjestu koje stoljećima svjedoči kontinuitetu vjerskog života i identiteta na ovim prostorima. Kroz razgovor su otvorene teme koje nadilaze sam praznik, od duhovne dimenzije Bajrama i pouka ramazana, do stanja u porodici i izazova savremenog društva.

U uvodnom dijelu razgovora, osvrćući se na značaj mjesta u kojem je intervju sniman, Čeliković je govorio o historijskoj i simboličkoj vrijednosti Kraljeve Sutjeske, naglašavajući njen značaj za kolektivno pamćenje i duhovni identitet.

Meni je drago da smo danas ovdje u Kraljevoj sutjesci. Ovo je naš dragulj kojem posebno posvećujemo pažnju i koji svakako nosi ogroman broj emocija. Svi oni koji dolaze ovdje imaju u vidu da je ovo džamija Sultana Mehmeda Fatiha i da je od njegovog vremena pa do današnjeg dana ovdje i da je još ona aktivna.

Ono što je još važno jeste da se ovdje nema puno vjernika u neposrednoj blizini džamije, ali ih ima u okolnim mjestima, a ramazan je svakako vrlo aktivan period. Ovdje se i ove godine, zahvaljujući angažmanu glavnog imama Zakira ef. Ljubovića, radilo na oživljavanju vjerskog života kroz dolazak hafiza iz Turske. Iako se već godinama redovno obavlja teravih-namaz, planiraju se i dodatne aktivnosti poput hatmi kako bi se dodatno naglasio značaj ovog mjesta.

Svako ko dođe ovdje osjeti posebnu emociju i nadahnuće kroz samu džamiju i ono što ona simbolizira, jer je riječ o dovištu koje je uvršteno u kalendar Islamske zajednice zbog svoje važnosti. Upravo na ovakvim mjestima crpimo snagu, vraćajući se svojim korijenima i povezujući se s generacijama koje su ovdje očuvale vjeru i tradiciju.

Bajram kao nagrada i duhovna prekretnica

Govoreći o suštini Bajrama kao završnice mjeseca posta, Čeliković je posebno naglasio njegovu duhovnu dimenziju, ukazujući na spoj radosti zbog nagrade i tuge zbog odlaska Ramazana.

Ashabi su čekali mjesec ramazan šest mjeseci, a potom su narednih šest mjeseci dovili Allahu dž.š. da im njihov ibadet bude primljen. U tome je sadržana i određena sjeta za blagodatima Ramazana. Uzvišeni Allah kaže u suri Al-Haqqa, 24. ajet: „Jedite i pijite radosni i sretni zbog onoga što ste radili u prošlim danima.“

Bajram je, zapravo, dan nagrade. Oni koji su činili dobra djela i uložili trud tokom mjeseca posta mogu se nadati Allahovoj nagradi. Upravo zbog toga radost ovog dana ima posebnu težinu, ona dolazi nakon oprosta grijeha i postignutih duhovnih vrijednosti. Uz to, Bajram nosi i druge radosti i susrete, obilazak rodbine i zajedničke trenutke koji dodatno učvršćuju međuljudske veze.

Govoreći o važnosti očuvanja ramazanskog duha i nakon završetka posta, Čeliković je istakao da Ramazan predstavlja proces lične izgradnje koji mora imati nastavak u svakodnevici:

Mi želimo da se osnažimo, ojačamo tokom ramazanu šerifa. On je škola koju smo završili, a sad treba da vidimo njenu realizaciju u svakodnevnom našem životu. Zato za ramazan kažemo da je to najbolja odgojna škola jer ona nas osnažuje, ojača iznutra. Ako smo jaki i snažni iznutra, onda možemo i uraditi mnoge poslove. Ako smo slabi iznutra, onda ne možemo završiti mnoge značajne projekte za sebe, za svoju porodicu, za društvo i tako dalje o kome se nalazimo… Zato je važno da ove postignute rezultate koje smo imali uz ramazan, osnaženi i ojačani i tako dalje, da oni daju ako Bog da rezultate i nakon Bajrama

Posebno je ukazao na važnost solidarnosti i brige o drugima kao jedne od ključnih vrijednosti vjere.

Ko ne želi da bude zaboravljen, neće ni zaboraviti… Allah je u pomoći svome robu, sve dok je rob u pomoći svome bratu.

Bajram i snaga darivanja

U nastavku o solidarnosti i brige za druge, posebno u danima Bajrama, kada se pažnja treba usmjeriti prema onima koji su usamljeni ili u stanju potrebe.

Bajram je i vrijeme darivanja, ali ne samo onih koji imaju. Koliko je važno u ovim danima da ne zaboravimo one koji su usamljeni ili u stanju potrebe, kako bi radost Bajrama ušla u svaki dom, Čeliković odgovara:

Ko ne želi da bude zaboravljan, neće ni zaboraviti. Onaj ko ne želi da zaboravi svoga Gospodara pa poslanika… a kako se zaboravlja? Zaboravljaju se njegove poruke, njegove riječi. A on je kazao da budemo jedni prema drugima dobri. Allahov poslanik s.a.v.s. kaže; „Allah je u pomoći svome robu, sve dok je rob u pomoći svome bratu.“ Evo šifre, kako Allah dž.š. najbrže može da nam pomogne, da nam izađe u susret, da mi izađemo drugoga. On kaže:“Nikada nije iznevjerio svoje obećanje. Ono što je obećao, on će sigurno izvršiti.“ Na nama je da usmjerimo svoju pažnju prema drugome, a onda će Allah dž.š. usmjeriti prema nama. Ako mi ne zaboravimo roba, neće ni Allah nas zaboraviti.

Ne očekujte od roba da vam vrati, nego očekujte od Gospodara da vam plati. Dakle, kad dajemo nekome. ne očekujte da vas salami sa 20 metara, da vas se stidi čitavog života, ili ne daje Bože da mu prigovorite. Jer je prigovor teži, teži je prigovoriti nego mu ne dati.

Mi svi znamo da Allah dž.š. u Kur’anu posebno naglašava da se za dobro djelo nikada ne prigovara. Ono što dadneš da to bude u ime Boga i da ga zaboraviš. Čak i najbolje da ga tajno dadneš, da niko ne vidi. Ono ima tada najveću efikasnost i najveću dobit. Jer kad nešto uradimo imamo beriketa, imamo sto sevapa. A kad kažemo, to i to smo dali, onda 99% samo ono što smo dali, zato što Allah neće nikome umanjiti ono što je dao, nikome nepravdu neće učiniti i da će onoliko koliko je čovjek uradio da ga ne bi oštetio.

Porodica, mladi i izazovi savremenog društva

U širem kontekstu društvenih promjena, Čeliković se osvrnuo na stanje porodice, naglašavajući njenu ključnu ulogu u očuvanju vrijednosti:

Mi svi znamo i govorimo da je porodica ćelija društva i da kada je zdrava ta ćelija zdravo je i društvo. To ponavljamo stalno. Ovdje je jedan drugi problem, koliko smo se mogli oduprijeti ovom dinamičnom, savremenom načinu života u kome se polahko udaljavamo od određenih principa koji su vezani bili za nas, ali i za našu vjeru i za našu tradiciju, one su davale snagu. Porodica je očuvala i din i vjeru na našim područjima onda kada su je gušili sa svih strana. Jer je porodica hermetički zatvorena bila unutra i vrijednosti određene je čuvala. Elhamdulilah, mnogi su sačuvali i din i vjeru u vrlo jakom intenzitetu, upravo u tom porodičnom ambijentu.

Sad, mnoge se vrijednosti čuvaju u tom porodičnom ambijentu kad te porodične vrijednosti između, to je međusobno povjerenje, lijepa riječ, ozbiljan razgovor, poštivanje određenih pravila i principa i u porodici i u braku i tako dalje. Između muža i žene, među djecom i tako dalje. Te vrijednosti su davale rezultate. Onog momenta kad se to počne polako rasipati, mi počnemo komplet svi skupa slabiti. I zbog toga, mislim da su ušle neke, ja bih kazao, neću kazati novine, nego određene osobine, u naše porodice koje polako rastakaju, a mi, evo, znamo taj jedan od uzroka kada je u pitanju internet ili eventualno nedovoljno oprezne za ulazak različite stvari koje nisu često puta primjerene za jednu stabilnu, kvalitetnu porodicu.

Zbog toga, mislim da bi dobro bilo da se vratimo na te postavke i vrijednosti porodične koje su iznad često puta mnogih koje mi postavljamo sami sebi u životu, od ovoga svijeta, od bogatstva koje treba da imamo. Mi mislimo da ćemo zaštiti dijete ako mu obezbijedimo i radimo na tome i kuću i auto i tako dalje, ali ako mu ne obezbijedimo moralni kodeks, kvalitet u njemu, čvrstinu, ako ga ne oplemenimo onim čime su oplemenjavali nas dok smo bili mali u ranijem periodu u kojom je nas odgajali i babo, i majka, i nana, svi su imali pravo na nas, i amidža, i dajdža, pa i komšija je imao pravo da me, ne znam, koriguje i tako dalje, da me zaruži i tako dalje. Svi su djelovali da moralno izrastemo.

Danas je problem jer smo prepušteni poprilično, prepustili djecu sami sebi, a isto tako kada je u pitanju vjera efendiji i kada je u pitanju znanje učitelju i mi otprilike završavamo taj posao, mi bi trebali uzeti komplet kormilo na svojoj porodicu, dakle, i otac i majka, nad svojom djecom, normalno i na vlastitom životu, malo da vidimo otprilike gdje smo u tom segmentu, da budemo kvalitetni za sebe, za svoju porodicu, a onda, normalno, i za društvo.

Slaba porodica, slabo je i društvo. Stabilna, jaka porodica, ona jača, dakle, i taj, ja bih kazao, i porodični, rodbinski, komšijski i tako dalje odnos. Jačamo uopćenito i kao društvo.

I zbog toga mislim da je ovo divna prilika kad su ramazani, bajrami, obilazak, učvršćenje, vlastito, porodično i nadam se ako Bog da hajru i dobru.

Sjećanja i poruka za budućnost

U emotivnom osvrtu na prošlost, Čeliković se prisjetio Bajrama iz djetinjstva, opisujući tadašnje običaje i radost koja je pratila praznik.

To su vremena ranije, to su zaista bili događaji. Kad je u pitanju Bajram, zato što se tada tek kupovalo, ja se sjećam tada da se kupi nova košulja ili nove pantolice i tako dalje, i raduje se i da budem iskren kao djeca svi smo mi volili da spavamo s time što mi je babo kupio na Bajram, da ja idem. Dakle, ne samo da se radujem, nego da spavam s tom, ne znam, odjećom ili obućom i tako dalje, jer je to bila opšta radost u tom vremenu, u tom vaktu. A onda, svakako, ja imam običaj kazati ono što se danas čovjek sjeća, ljubav ta roditeljska ili majčina, dok ona kuha, pegla, do kasno u noć, jer ujutro ćemo mi krenuti, i babo i ja idemo na Bajram i tako dalje, ona to zaista dokasno u noć sprema nas, našu odjeću i tako dalje, slaže to, a onda pa se toga opet radi, hranu pripremi kad mi dođemo, da to bude gotovo. Onda kad dođe se, poljubi se babo u ruku, majka u ruku i tako dalje, obično to ne bi prestajalo. Mislim da je to svakako danas nadostatak jedan zbog prisnosti same, međusobno između roditelja i djece. Mislim da bi taj kontakt bio mnogo djelotvorniji u životu i djece, a i roditelja, i ja bi kazao, i da bi trebali na neki način pokušati vratiti to jedno poštovanje prema ocu i prema majci, da jedva čeka da dođe i taj zagrljaj koji će dobiti kao dijete i poklon svakako da ne zaboravi. To su trenuci koje ovako čovjek može se odmah sjetiti, koji su vezani za te bajramske dane. A eto svakako, kad se ode obilazak, dobije se bombona. Kada se dobije neka čokoladica, to je bila senzacija. Nažalost, danas to djeca imaju puno, pa ta radost nije kod nje kao što je kod nas. Mi smo čak bombone brojali koliko imamo i tako dalje. Jer smo bili tada radosni i sa malim, ali obilazak sa roditeljima, i komšiluka, i rodbine i prijatelja, ili dočekivanje, bila je velika radost. Jer kad dođu i gosti i mi kao djeca, nešto lijepo tada pojedemo ili iznesemo itd

Na kraju je uputio snažnu poruku vjernicima, posebno onima koji žive van domovine.

Oprošteni od grijeha, osnaženi uz mubarek ramazam, mnogim porukama, nadahnuti božanskim riječima kroz Kur’an. Nadam se ako Bog da ćemo sa osvijetljenim srcem ili čistim putovati ako Bog da u budućnost među našim porodicama, prijateljima, da ćemo isijavati hajrom i dobrom jer čovjek troši ono što ima, a mi smo se poprilično, elhamdulilah, hajra i dobra nakupili tokom ramazana, sad ćemo moći dijeliti ako Bog da i drugima, nastojati da zadržimo kvalitet koji smo dobili za ramazana što duže poslije ramazana. A što se tiče same sjete i oni koji gledaju, dakle i oni koji su vani, ja imam običaj kazati nekada onaj nišan što se je nageo, on izviruje ima li onoga tamo preko crte ili preko bare mog Mehe, Huse, babo, dedo koje je ovdje ukopan, poželi da mu se dođe. Kaže poslanik, kad mu se dođe pa se selam nazove on odgovori alejkum selam i prepozna. Poželi ga i on. Često puta kažem vratnica ne škripi nego ječi za onima koji su davno otišli da dođu u svoju domovinu i svakako tamo sam uzimao i kruške koje su izuzetno lijepe ali ukusa nikakvog.

I ova naša pirgava jerbasma kad je zagrizeš ona miriše čitavu kuću. Ovo su naši krajevi, naša mjesta, ona mirišu našom mladošću, našom tradicijom, našom nenom, majkom, našom hranom koja je ovdje iz naših polja, iz naših njiva. Ona ima posebnu toplinu, posebna draž, posebnu emociju i ja mislim da je neće ni naši koji su otišli zaboraviti, ako Bog da da će češće doći češće ovdje

Gostovanje efendije Čelikovića još jednom je podsjetilo da Bajram nije samo praznik radosti, već i prilika za duhovnu obnovu, jačanje porodičnih i društvenih veza, te povratak temeljnim vrijednostima.


Znate više o temi ili prijavi grešku