"Investicijska" šema koja krije sumnjiv kapital; balkanski model koji izaziva državu i iskrivljuje tržište...
Najnovija istraga o fenomenu „zelenašenja“ (krvne kamate) u Crnoj Gori nije samo lokalna mračna priča. To je alarmantan odraz kriminalnog finansijskog modela koji je, uz manje varijacije, prisutan i u Albaniji.
U suštini, imamo posla s transformacijom tradicionalnog lihvarenja u moderni instrument za pranje novca: prljavog novca koji ulazi u ekonomiju kroz "partnerstva", investicije u građevinarstvo, kupovinu nekretnina ili otvaranje fiktivnih preduzeća.
Šema je sofisticirana, ali mehanizam ostaje brutalan. Pojedinci sa sumnjivim kapitalom nude kredite s visokim kamatama preduzećima u problemima ili očajnim pojedincima. Kada dug postane neodrživ, kreditor više ne zahtijeva gotovinu, već udio u poslovanju, imovinu ili utjecaj u donošenju odluka.
U ovom trenutku, crni novac seli se iz kriminalne periferije u centar formalne ekonomije. Ono što na papiru izgleda kao "suinvestiranje" u stvarnosti je ekonomska aneksija putem finansijskog pritiska.
U Albaniji je ova šema pronašla plodno tlo u sektorima s visokim novčanim tokom i niskom transparentnošću, kao što su građevinarstvo, sezonski turizam, trgovina nekretninama i aktivnosti koje zahtijevaju puno novca.
Brzi rast stambenih kula i kompleksa u Tirani i na obali stalno je izazivao pitanja o izvoru početnog kapitala. U nedostatku dubinske finansijske istrage za svaku veću investiciju, ekonomija rizikuje da bude iskrivljena novcem koji ne slijedi logiku tržišta, već logiku recikliranja kriminalne dobiti.
Uloga institucija je ključna. U Albaniji, SPAK ima na raspolaganju snažne pravne instrumente za istragu imovine i oduzimanje imovine neopravdanog porijekla. Ali pravi izazov nije samo pogoditi pojedince direktno uključene u zločin, već i razbiti finansijski lanac koji omogućava da ovaj novac uđe u sistem putem notara, advokata, fiktivnih kompanija i fragmentiranih transfera. Bez integrisane strategije finansijske istrage, ovaj fenomen uvijek ostaje korak ispred pravde.
Na regionalnom nivou, izvještaji Moneyvala su dosljedno isticali da Zapadni Balkan ostaje ranjiv na pranje novca zbog velikih neformalnih ekonomija i slabe kontrole nad stvarnim vlasništvom kompanija. Ovo je također pitanje evropskih integracija. Evropska unija je jasno stavila do znanja da je borba protiv pranja novca i ekonomskog kriminala ključni uslov za napredak u pregovorima. U tom smislu, tolerisanje modernog „zelenašenja“ (lihvarenja) nije samo društveni problem, već i strateški trošak za evropske težnje zemlje.
Socijalna dimenzija je podjednako zabrinjavajuća. Moderno lihvarenje stvara ekonomiju straha: preduzeća koja se ne usuđuju prijaviti, pojedinci koji su ušutkani pod pritiskom, porodice koje gube imovinu zbog relativno malog početnog duga. Na taj način, kriminal kontroliše ne samo novac, već i ekonomski teritorij i lokalni uticaj. To dovodi do narušavanja konkurencije: pošteni preduzetnici suočavaju se sa rivalima kojima nije stalo do stope profita, jer njihov cilj nije tržište, već legalizacija kapitala.
Ako Albanija i zemlje regije ne pređu sa sporadičnog odgovora na sistematsku istragu bogatstva i potpunu transparentnost investicijskog kapitala, „prljavi milioni“ će se i dalje pretvarati u luksuzne hotele, tornjeve i odmarališta. Na kraju, pitanje nije da li fenomen postoji, već koliko je duboko prodro u ekonomsko tkivo. I što duže ostaje tih, to će biti skuplji trošak za državu, tržište i građane.
