SAD će u novembru ove godine održati međuizbore za cijeli Predstavnički dom i trećinu senatora, kao i niz izbora na nižim nivoima vlasti. Rezultati ovih izbora će uveliko definirati ravnotežu snaga na vrhu američke politike.
Donald Trump je i dalje, piše analiza, euforičan zbog hvatanja Nicolása Madura. Lako hvatanje venecuelanskog predsjednika ne samo da mu je dalo kontrolu nad naftom i ključnim mineralnim resursima zemlje, već mu je omogućilo i da vrši pritisak na kubansku vladu uskraćujući joj energiju, otvarajući primamljivu mogućnost svrgavanja komunističkog režima koji je Washingtonu zadavao glavobolje od 1959. godine.
Trump je uvjeren da će njegov zajednički poduhvat s Izraelom u Iranu proći jednako glatko, a baraža iranskih raketa i dronova usmjerenih na Izrael i njegove arapske susjede nije poljuljala njegovo uvjerenje u pobjedu, kako god je on definirao.
Trumpovo uvjerenje u pobjedu
Šta god rat učini energetskim tržištima, američka ekonomija to može podnijeti, vjeruje Trump. "Kratkoročni skok cijena nafte, koji će brzo pasti nakon što se završi uništenje iranske nuklearne prijetnje, vrlo je mala cijena koju treba platiti za sigurnost i mir Sjedinjenih Država i svijeta", tvitao je. "SAMO BI BUDALE DRUGAČIJE MISLILE!"
Trumpov osjećaj nepobjedivosti također proizlazi iz činjenice da njegove nepredvidljive politike još nisu nanijele toliko štete koliko se strahovalo. Uprkos carinskom zidu, ukidanju federalne radne snage, deportaciji imigrantskih radnika i neumoljivim napadima na Federalne rezerve, vodeći ekonomisti su se do prije samo nekoliko sedmica pitali hoće li ekonomija biti u stanju izvesti najteži podvig od svih: meko slijetanje nakon perioda visoke inflacije.
Sjedinjene Američke Države su možda i najbolje zaštićene od svih velikih razvijenih ekonomija od naglog porasta cijena energije. Uvoz sirove nafte značajno je opao jer je domaća proizvodnja rasla od početka 2000-ih, a prirodni plin je preuzeo veću ulogu u snabdijevanju energijom.
Dok su se evropska tržišta tresla nakon iranske blokade Hormuškog moreuza, s druge strane Atlantika, Trumpov omiljeni pokazatelj stanja ekonomije, indeks S&P 500, i dalje se kreće blizu svog historijskog maksimuma.
Nepopularan rat i ekonomska cijena
Ali koliko god se Trump osjećao moćnim, suočava se s porazom. Ne vojnim porazom od onoga što je ostalo od iranskih oružanih snaga, već porazom od jedine sile koja bi ikada mogla zaustaviti američke vojne avanture: otpora američke javnosti.
Rat protiv Irana je od samog početka bio izuzetno nepopularan, što je neobično za naciju koja obično podržava slanje svojih sinova i kćeri u borbu. Ekonomske posljedice rata sigurno neće doprinijeti njegovoj popularnosti, jer energetska samodostatnost ne može u potpunosti izolovati Sjedinjene Države. Cijena nafte se određuje na globalnim tržištima, bez obzira da li dolazi iz Teksasa ili Bliskog istoka.
Cijena običnog benzina već je skočila na najviši nivo otkako je Trump preuzeo dužnost, a vlada sada predviđa da se neće vratiti na nivo iz 2025. godine do jeseni 2027. godine. Prevozničke kompanije, poljoprivrednici, trgovci i aviokompanije će prenijeti veće troškove na potrošače kroz više cijene prijevoza, hrane i usluga.
Sve će se ovo nesumnjivo odraziti na podatke o inflaciji i otežati smanjenje kamatnih stopa, a skupi benzin će vjerovatno pogoditi i prodaju omiljenih američkih SUV vozila.
Vojni izazovi i neizvjesna budućnost
Trump razumije ove rizike, zbog čega njegova administracija pokušava ublažiti udar na cijene nafte. Predstavljen je plan za osiguranje tankera i njihovu pratnju kroz Hormuški moreuz, ukinute su sankcije na dio ruskog izvoza nafte, a razmatra se i povećanje venecuelanske proizvodnje.
Ali bit će potrebno više od toga da se zaustavi najveći skok cijena nafte u više od tri decenije. Ili će rat završiti, ili SAD moraju toliko oslabiti iranske kapacitete da zemlja više ne može ugroziti prolaz tankera.
Sudeći po javnim izjavama, Trump istovremeno vjeruje da može postići "bezuvjetnu predaju" Teherana i da je rat "gotovo potpuno završen". Ali njegovi savjetnici u Washingtonu trebali su do sada naučiti da se zemlja može sravniti sa zemljom zračnim napadima, a da se rat dugoročno ne dobije.
Ni Iranska revolucionarna garda ni paravojna formacija Basidž neće jednostavno položiti oružje. Bez obzira na to koliko je infrastrukture uništeno, hiljade naoružanih boraca ostaju na terenu, sposobni da uzvrate udarac.
Trump bi mogao odustati od zahtjeva za "bezuvjetnom predajom", pronaći alternativne razloge za proglašenje pobjede i vratiti flotu kući, ali to teško da bi prošlo kao uspjeh. Alternativno, mogao bi poslati kopnene snage, opciju koju nije isključio, ili nastaviti bombardirati i granatirati civilne ciljeve.
Nijedan od ovih pristupa nije brz, što znači da će ekonomski bol ovog rata vjerovatno potrajati. A Trump bi mogao naučiti da, koliko god lako bilo uhvatiti Madura, odrubljivanje glava rivalskim režimima nije nužno pobjednička strategija svugdje u svijetu.
