Obilježavanje 31. godišnjice genocida u Srebrenici obilježile su brojne potresne priče preživjelih, ali jedna objava na društvenim mrežama posebno je dirnula javnost.
Bosanskohercegovački kikbokser i oficir Oružanih snaga Bosne i Hercegovine Mesud Selimović, koji je kao dječak preživio genocid u Srebrenici, podijelio je fotografiju svog brata i njegovog sina ispred mezara njihovog oca, odnosno dječakovog djeda, kojeg nikada nije imao priliku upoznati.
Selimović je u genocidu izgubio oca Sakiba, djeda, daidžu i brojne članove porodice. Nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine, zajedno s majkom Hajrijom, sestrom Melisom i bratom Asimom uspio je preživjeti i spas pronaći u Tuzli.
Na dan kada je u Memorijalnom centru Potočari klanjana dženaza i obavljen ukop još deset identificiranih žrtava genocida, njegova objava postala je simbol bola koji ni tri decenije kasnije ne jenjava.
U statusu koji je objavio napisao je:
“Kada je moj babo ubijen u genocidu u Srebrenici, imao je isto godina koliko danas ima moj brat. U julu 1995. moj brat je bio dječak, istih godina koliko danas ima njegov sin. Ko god poznaje mog brata, zna da je on jak čovjek koji rijetko pokazuje emocije. Ali danas nije mogao sakriti suze. Danas je njegov sin prvi puta stao pored mezara svoga djeda. Djeda kojeg nikad nije upoznao. Djeda kojeg ni ja ni brat nismo imali priliku dobro zapamtiti. Ista životna priča samo 31 godinu kasnije. Ista slika. Drugačije uloge. I vi mislite da mi možemo oprostiti?? Nikad!! Allah ti dženet dao babo (djede) naš. Amin.”
Objava je u kratkom vremenu izazvala brojne reakcije i poruke podrške, podsjećajući da iza svake brojke koja se veže za genocid u Srebrenici stoje porodice koje i danas žive s gubitkom svojih najmilijih.
Tri decenije nakon najvećeg zločina počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, ovakve priče svjedoče da vrijeme može ublažiti rane, ali ne može izbrisati sjećanje na one koji nikada nisu dobili priliku da gledaju kako odrastaju njihova djeca i unuci.
