U Birminghamu je u prostorijama Bosnia Housea održana nacionalna komemoracija povodom Dana bijelih traka, događaja koji već godinama predstavlja simbol sjećanja na stradanja nesrpskog stanovništva u Prijedoru tokom 1992. godine.
Okupljanje je upriličeno uz prisustvo preživjelih, predstavnika bh. dijaspore, akademske zajednice, diplomatskog kora i brojnih gostiju iz Ujedinjenog Kraljevstva.
Komemoracija je bila posvećena žrtvama ratnih zločina počinjenih u Prijedoru, gradu u kojem su, prema brojnim presudama međunarodnih sudova, tokom proljeća i ljeta 1992. godine Bošnjaci i Hrvati bili izloženi sistematskom progonu, zatvaranju, mučenju i ubistvima. Posebno se podsjetilo na naredbu lokalnih vlasti da nesrpsko stanovništvo obilježava svoje domove bijelim čaršafima, a prilikom kretanja nosi bijele trake oko ruke – simbol koji je danas postao univerzalno prepoznat znak stradanja i upozorenja na posljedice etničkog progona.
Program u Birminghamu otvoren je simboličnim umjetničkim izvedbama i uvodnim obraćanjima, nakon čega je naglašena potreba očuvanja kolektivnog sjećanja i prenošenja istine na nove generacije. Organizatori su istakli da Dan bijelih traka ne predstavlja samo komemoraciju, već i trajnu opomenu protiv negiranja zločina i zaborava.
Posebnu ulogu u programu imao je dr. Waqar Azmi, koji je moderirao događaj i podsjetio na značaj obrazovanja i međunarodnog angažmana u kulturi sjećanja. Prisutnima se obratio i dr. Anes Cerić, koji je naglasio važnost institucionalne podrške ovakvim obilježavanjima, dok je ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenom Kraljevstvu govorio o potrebi da se istina o Prijedoru trajno čuva u javnom prostoru.
Emotivni dio komemoracije obilježila su svjedočenja preživjelih, među kojima su bili i Sabit Jakupović te Safet Vukalić, koji su podijelili lična iskustva preživljavanja progona i logora. Njihove priče, kako je istaknuto, predstavljaju neizbrisiv dokument jednog vremena i snažan podsjetnik na ljudsku cijenu rata.
Značajan doprinos programu dala je i projekcija svjedočenja novinara Eda Vulliamyja, čiji su izvještaji iz logora Omarska i Keraterm 1992. godine odigrali ključnu ulogu u međunarodnom razotkrivanju zločina u Prijedoru.
U okviru komemoracije govorila je i Alison Anderson MBE, forenzička antropologinja koja je godinama učestvovala u identifikaciji žrtava ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Ona je naglasila važnost naučnog i humanitarnog rada u procesu traženja istine i pravde, te potrebu da se sjećanje ne posmatra kao formalnost, već kao aktivan oblik borbe protiv ponavljanja historije.
Program je dodatno obilježen poetskim i muzičkim segmentima, uključujući čitanje pjesme posvećene ubijenoj djeci Prijedora, što je izazvalo posebno emotivne reakcije prisutnih. Učešće mladih iz dopunske škole Bosne i Hercegovine u Birminghamu dodatno je naglasilo međugeneracijski karakter sjećanja i njegovu ulogu u očuvanju identiteta.
Komemoracija je završena zajedničkim obraćanjem organizatora i neformalnim druženjem učesnika, uz poruku da se sjećanje na Prijedor i sve žrtve rata u Bosni i Hercegovini mora održavati kao trajna obaveza – ne samo prema prošlosti, nego i prema budućnosti u kojoj se zločini ne smiju ponoviti.
