Dok Vlada RS-a kupuje najnaprednije sisteme digitalnog nadzora, građani ostaju u mraku: bez okvira, bez kontrole i bez informacija.
Vlada Republike Srpske potpisala je ugovor vrijedan 57 miliona maraka sa kineskom kompanijom ELINC, koji je od početka obavijen tajnovitošću i pokušajima da se sakrije od javnosti. Direktor Agencije za informaciono-komunikacione tehnologije RS-a, Dražen Višnjić, potvrdio je da će u implementaciji ovog ugovora osim kineskog hardvera i softvera, biti korišteni ruski sigurnosni modeli i izraelske metode obuke.
Zvanično, cilj je povećati cyber sigurnost institucija i privrede RS-a, s posebnim naglaskom na zaštitu djece kroz filtriranje interneta. Ipak, sve ovo izgleda više kao prekriveni plan za stvaranje moćnog sistema digitalnog nadzora nad građanima, institucijama i medijima, nego stvarno unapređenje sigurnosti.
57 miliona KM za nadzor građana?
Analiza stručnjaka i advokata Aleksandra Jokića otkriva ključni problem: ne postoji nikakav okvir i nezavisna kontrola koja bi spriječila zloupotrebu sistema i ograničenje slobode građana. Jokić otvoreno kaže da je nemoguće vjerovati u tvrdnje vlasti da će softver služiti isključivo za sigurnost i filtriranje sadržaja djece.
„Najveći problem je što nema okvira i kontrole. Ne znamo šta smo kupili, kako će se koristiti, ko će kontrolisati i šta se sve može zloupotrijebiti. Znamo kako to ide kod nas – sve što se upotrebljava, na kraju se zloupotrebljava“, upozorava Jokić.
Tehnologija velikih sila u rukama RS-a
Sistemi koje kupuje Vlada RS-a kreirane su od strane Kine, Rusije i Izraela – država poznatih po autoritarnim metodama kontrole građana. Višnjić tvrdi da će se softver koristiti „samo za sigurnost institucija i djece“, ali odbija objasniti zašto ne postoji adekvatna regulativa koja bi garantovala sigurnost građana i transparentnost procesa.
Postavlja se pitanje: zašto bi jedna lokalna vlada plaćala desetine miliona maraka najnaprednijim stranim sistemima da nadgleda šta djeca gledaju na crtićima i da li zaposleni gledaju serije tokom radnog vremena? Očigledno, ovo daleko nadilazi pitanje cyber sigurnosti.
Opasnost od zloupotrebe i političkog nadzora
Bez nezavisnog nadzornog tijela, ovakav sistem može postati moćno oružje u rukama političara. Danas, sistem može biti korišten „za dobro“ i prema važećim kadrovskim rješenjima, ali sutra – sa promjenom vlasti ili menadžmenta – isti alat može se pretvoriti u mehanizam nadzora, ucjena i kontrole medija i građana.
Jokić upozorava: „Bojim se da će tako moćan sistem, bez jasne kontrole i nezavisnog nadzora, biti zloupotrebljavan. Čak i ako sadašnje kadrovske odluke pogoduju nekome, sutra se mogu promijeniti. Mora se urediti sistemski, da građani imaju povjerenje u instituciju koja upravlja sistemom.“
Transparentnost ne postoji, moć je koncentrisana
Vlada RS-a pokušala je da ugovor sakrije, javnost nema gotovo nikakve informacije, a građani ostaju u neizvjesnosti. Ovo nije samo pitanje tehnologije ili filtriranja interneta – ovo je pitanje slobode, kontrole i potencijalne zloupotrebe moći.
Dok se 57 miliona KM sliva prema Rusiji, Kini i Izraelu, građani nemaju nikakve garancije da njihova privatnost neće biti narušena, a mediji kontrolisani. Sistem nadzora bez okvira i kontrole je opasna igra s našim osnovnim slobodama. A dok vlast ignorira transparentnost, entitet RS se polako pretvara u laboratoriju za nadzor građana.
Jedno je sigurno: bez nezavisne kontrole i jasne regulative, ovaj moćni digitalni aparat može postati instrument represije, a ne zaštite.
