Planovi entiteta RS za izgradnju plinovoda na istoku Bosne i Hercegovine ponovo stavljaju u fokus složeni odnos između entitetskih vlasti i državnih institucija, te problem nedorečene regulative u vezi sa državnom imovinom.
Predložena trasa, koja bi plin dovodila do općina Šekovići, Vlasenica, Milići i Han Pijesak, podrazumijeva prelazak preko šumskih površina koje su uknjižene kao vlasništvo države, a prema Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom iz 2005. godine, entitet nema pravo samostalno raspolagati tim zemljištem.
Unatoč formalnoj zabrani, vlasti RS već duži niz godina prakticiraju aktivnosti koje u praksi dovode do preuzimanja državnog zemljišta, bilo prodajom, bilo prenamjenom u građevinsko. Prethodni primjeri uključuju kontroverzne odluke na Jahorini, ali i rudarsko iskorištavanje šuma u Federaciji BiH, što pokazuje da entitetski interesi često prevazilaze formalni pravni okvir.
Stručnjaci upozoravaju da ovakvi slučajevi nisu izolirani incidenti, već simptom sistemske slabosti institucija BiH u zaštiti državne imovine. Energetski ekspert Almir Bečarević podsjeća da se svaka aktivnost na državnom zemljištu mora prethodno odobriti od nadležnih državnih organa, uključujući Pravobranilaštvo BiH, koje bi trebalo djelovati preventivno kako bi spriječilo nezakonite radnje. Ipak, praksa pokazuje da ni Ustavni sud BiH, ni Pravobranilaštvo, ni OHR u mnogim slučajevima nisu uspijevali osigurati poštivanje zakona.
SNSD umjesto institucija odlučuje o sudbini javnog preduzeća
Direktor investitorskog preduzeća “Sarajevo-gas” Istočno Sarajevo, Nedeljko Elek, u vezi sa plinovodom tvrdi da ne vidi zakonski problem jer je zemljište uknjiženo na RS. Ovakav stav jasno pokazuje jaz između formalnog vlasništva i zakonske regulative, te rizik od političkog tumačenja prava nad državnom imovinom.
Slična iskustva iz Federacije BiH dodatno ilustruju problem: prenamjena šuma u građevinsko zemljište omogućila je izgradnju rudarskih kopova, kamenoloma i turističkih naselja, bez ikakvih sankcija za aktere. Ekspert za državnu imovinu Muharem Cero ističe da se radi o sistemskoj praksi u kojoj entitetske vlasti ignoriraju institut državne imovine, upisujući je na sebe bez ikakvih posljedica.
U pravnom smislu, bilo kakvo zakonito korištenje državnog zemljišta zahtijeva saglasnost Vijeća ministara BiH i potvrdu državnog Parlamenta, a takva praksa u BiH gotovo je nepostojeća. Godinama se ne donosi zakon o državnoj imovini, što dodatno komplikuje infrastrukturne projekte i smanjuje sigurnost investicija. Strani investitori, poput Snježane Koepruner, ističu da pravna nesigurnost direktno koči razvoj industrijskih zona i općinskih projekata, jer niko ne želi ulagati u zemljište čiji je status sporan.
Aktuelna situacija sa plinovodom tako postaje simbol šireg problema u BiH: politički interesi entiteta često nadjačavaju državne zakone, dok institucije koje bi trebale štititi državu ostaju pasivne. Dugoročno, takva praksa ugrožava i strateške infrastrukturne projekte, i energetsku sigurnost, ali i integritet državnih institucija.
Prijedlog stručnjaka je jasan: jedini način da se riješi problem jeste nametanje zakona o državnoj imovini od strane visokog predstavnika, jer politički dogovor između entiteta djeluje gotovo nemogućim. Bez toga, BiH će i dalje svjedočiti projektima koji formalno služe javnom interesu, dok u praksi predstavljaju upitno prisvajanje državne imovine.
Izazov sa plinovodom iz Šekovića do Han Pijeska nije samo lokalni infrastrukturni problem; on je ogledalo političke slabosti države, nepostojanja dosljedne regulative i sustavnog ignorisanja zakona od strane entitetskih vlasti. Sve dok BiH ne riješi pravni status državne imovine, ovakvi sporovi neće nestati, a javni resursi ostaju ranjivi.
