-Sarajevo. Grad koji noću postaje svjedok monstruoznih zločina koje društvo često želi da zaboravi.
Policijski službenici, čuvari reda i zakona, uhapšeni su pod sumnjom za spolno uznemiravanje i zloupotrebu maloljetne osobe starije od 15 godina. Na prvi pogled – šokantan, izolovan incident. Ali oni koji prate sisteme unutar institucija znaju: ovo nije incident. Ovo je simptom bolesti koja se širi kroz institucije, sistem koji štiti zlostavljače i kažnjava one koji pokušaju stati ukraj.
Dok tužilaštvo Kantona Sarajevo formalno potvrđuje kriminalističku obradu, jedno pitanje visi u zraku: koliko dugo je ovaj lanac zla postojao?
Koliko su nadležni znali i ćutali?
Koliko službenih prijava je ignorisano, zataškavano ili svedeno na “interni problem” da bi se zaštitile institucije i moćnici koji stoje iza njih?
U Tuzlanskom kantonu situacija je jednako alarmantna. Hapšenja zbog eksploatacije maloljetnica pokrenula su lavinu političkih obračuna. Umjesto da se fokus stavi na zaštitu žrtava, političke stranke su se utrkivale tko će prije objaviti osudu u medijima. Naslovi, tvitovi, Instagram objave – sve blještavo, sve sa ciljem da se pokaže moralna superiornost, ali u suštini ništa se ne poduzima.
Djeca ostaju nesigurna, dok se političari utrkuju za publicitet i medijske poene. Ovo nije samo pojedinačan incident. Ovo je sistemska epidemija koja se proteže kroz policiju, socijalne ustanove, škole, i političke strukture. Šapat javnosti i zatvoreni krugovi jasno ukazuju na mrežu koja štiti počinioce. Koliko je djece već pretrpjelo pakao dok su nadležni zatvarali oči? Koliko su političari i stranački moćnici spremni koristiti tragediju djece za vlastite ciljeve, dok stvarni problemi ostaju netaknuti? Najogavniji dio cijele ove bolesti je upravo politički performans. Stranke se utrkuju u osudama, javnim izjavama i prozivanjima drugih političkih opcija i medijskim kampanjama.
“Mi osuđujemo ovaj čin!” – svaka izjava blještava je, glasna i puna moralnih parola, ali djeca ostaju nezaštićena. Sistem, pravosuđe, policija – sve funkcioniše po logici privida, a ne stvarne zaštite. Naslovi i fotke u novinama maskiraju nesposobnost sistema i nevoljnost političara da zaista učine nešto. Ovo je dvostruka nepravda: prvo, nad djecom koja trpe zlostavljanje i eksploataciju; drugo, nad istinom, koja je žrtva političkog cirkusa.
Svaka institucija koja šuti, svaki političar koji koristi tragediju djece kao alat za vlastite poene, svaki policajac koji ne prijavljuje kolege – svi oni postaju saučesnici. A gdje je stvarna kontrola? Postoje li insajderske informacije koje bi rasvijetlile mrežu zaštite pedofila u institucijama? Koliko visokih zvaničnika i političkih zaštitnika stoji iza onih koji bi trebali biti procesuirani? A kako bi i bili procesuirani kad nam Vršilac dužnosti direktora FUP-a Vahidin Munjić dojavljuje šefici Kabineta Nermina Nikšića da protiv premijera i njegovih zamjenika Vojina Mijatovića i Tonija Kraljevića Tužilaštvo Kantona Sarajevo vrši predistražne radnje. I šta nam ovo sve govori....
Svaka neaktivnost, svako prebacivanje odgovornosti, svaka prazna medijska izjava dodatno hrani epidemiju. Ako društvo nastavi da zatvara oči, ovo više neće biti iznimka – postat će norma. Djeca ne traže medijsku pažnju. Oni traže sigurnost, zaštitu i pravdu. Ako nema volje da se obračuna sa svim nivoima ove mreže – od policije, preko socijalnih službi, do političkih moćnika – svi postajemo saučesnici.
Vrijeme je da se prestane igrati sa životima djece i da političke elite prestanu koristiti tragediju kao sredstvo za vlastitu promociju. Epidemija pedofilije u institucijama nije samo tragedija pojedinaca – ovo je sistemska bolest koja jede moral i dušu zajednice. Ako nema hrabrosti i volje da se reaguje sada, nijedno dijete neće biti sigurno, a monstrumi će hodati slobodno, zaštićeni moći i ćutanjem svih onih koji bi trebali stati ukraj.
Djeca ne traže stranačke etikete, nego zaštitu. I pitanje ostaje – postoji li još iko ko će ovom monstrumu stati ukraj, ili ćemo dozvoliti da politički performansi zamijene pravdu, a tragedija djece postane samo medijski cirkus?
