Svjetski mediji danas s nevjericom i divljenjem pišu o bh. čudu. Reprezentacija Bosne i Hercegovine sinoć je u „Zmajevom gnijezdu“ Bilinog polja izvela gotovo nemoguće – pobijedila četverostruke svjetske prvake, Italiju.
Nazivaju to nevjerovatnim podvigom, dive se snazi tima, srcu navijača, energiji koja je trajala do zore i slavlju koje je probudilo cijelu regiju. Stručnjaci su davali minimalne šanse, prvo protiv Velsa, a potom i za plasman na Mundijal. „Barbine bebe“ demantovale su sve prognoze, pokazujući da vjerovanje, zajedništvo i bosanski inat mogu stvarati čuda.
Bosanska fudbalska euforija proširila se i na susjedne zemlje – u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani ljudi su slavili zajedno sa Zmajevima. No oni koji ne poznaju historiju BiH teško mogu razumjeti snagu koju nosi dres, bosanska zastava, ljiljani. Iza radosti uvijek se krije težina tragedije, sjećanje na golgotu devedesetih koja i danas oblikuje identitet i karakter ovog naroda.
Svaki Zmaj nosi svoju priču
Svaki igrač bosanske reprezentacije nosi priču, često gotovo filmsku, o preživljavanju rata i gubitaka. Oni koji su preživjeli – bili su svjedoci ili učesnici tragedija koje su htjele da unište generacije. Sada, kada stoje na terenu, oni predstavljaju simbol otpora i preživljavanja.
Esmir Bajraktarević, mladić rođen 10. marta 2005. godine u Appletonu u Sjedinjenim Američkim Državama, dolazi iz porodice bošnjačkih izbjeglica iz Srebrenice. Njegov gol sinoć nije bio samo gol – to je bio trenutak koji je ovjerio kartu Bosne i Hercegovine za Svjetsko prvenstvo 2026. godine.
„Moji roditelji su iz Srebrenice, zbog čega sam još više ponosan što igram za BiH“, rekao je Bajraktarević, prisjećajući se emocija sa svog debija. „Bili su u suzama kada sam postigao prvi gol. Takve emocije su moja najveća motivacija.“
Za njega dres reprezentacije nije samo simbol nacionalnog tima – to je veza s porodicom, s pričom njegovih predaka i s Bosnom i Hercegovinom koju nosi u srcu.
Osmijeh kao osveta
Komentari iz regije jasno oslikavaju simboliku ovog uspjeha. „Mislili su da smo korov, ali mi smo sjeme“, napisao je Suljagić, dodajući da je Istočna Bosna najtvrđa Bosna. „Postojao je plan da se ovaj dječak nikada ne rodi, da se moja djeca nikada ne rode, da se nijedno od naše djece nikada ne rodi. Njihov smijeh je naša najveća osveta.“
Jasmin Mujanović je naglasio: „Mladić rođen u Americi u porodici bošnjačkih izbjeglica, koji su pobjegli od genocida u Srebrenici, odrasta i osigurava Bosni i Hercegovini kartu za Svjetsko prvenstvo 2026. godine. Užas, preživljavanje, obnova, trijumf. Ovo je put.“
Poruka nade i otpora
„Samo se Boga bojimo“, poručio je Bajraktarević nakon plasmana među najbolje reprezentacije svijeta. „Ova Bosna se nikada neće predati.“
Njegov osmijeh, njegova strast i odlučnost sada su simbol – simbol naroda koji je preživio, obnovio se i uzdignute glave kroči kroz izazove života. Svaki gol, svaka pobjeda Zmajeva, podsjetnik je da tragedija ne definiše narod, nego ga jača i daje mu snagu da piše novu, svjetliju budućnost.
