Crna Gora između evropskih ambicija i mračnih duhova prošlosti
Crna Gora se ponovo guši u vlastitim demonima – nož, vatra i parola „brani vjeru“ zamijenili su zakone i razum. Incident u Podgorici, koji je počeo kao obična tuča, prerastao je u brutalni napad s jasnim etničkim motivima, dok institucije države nijemo posmatraju kako se duhovi „Gorskog vijenca“ vraćaju na ulice, ovoga puta pod evropskom zastavom.
Crnu Goru proteklih dana potresao je val nasilja usmjeren protiv turskog stanovništva, što mnogi vide kao simptom dubljih društvenih i političkih problema. Posebno zabrinjava reakcija vlasti, koja se činila spremnom da povlađuje najekstremnijim elementima društva.
Sve je počelo 25. oktobra kada je u Podgorici nožem ranjen muškarac, a zbog ovog incidenta uhapšene su dvije osobe. Žrtva je bila lokalni stanovnik, dok su počinitelji državljani Turske i Azerbejdžana. Motiv napada još uvijek nije jasan, ali posljedice su brzo eskalirale u etnički motivirane napade na imovinu i lokalne turske zajednice.
Desetine građana izašlo je na ulice, meta su bili automobili s turskim registracijama, dok je najmanje jedna turska ugostiteljska radnja zapaljena. Uzvici poput „Ubij Turčina“ i „Turci napolje“ dodatno su pojačali atmosferu straha i zlokobnosti. Grupe mladih marširale su kroz dijelove grada, uzvikujući prijetnje i demonstrirajući otvorenu mržnju prema manjinskoj zajednici.
Reakcija vlasti i populistički potezi
Dok je nasilje trajalo, policija je privela 45 turskih državljana, dok je premijer Milojko Spajić najavio privremenu suspenziju bezviznog režima s Turskom. S druge strane, predsjednik Jakov Milatović pozvao je na smirenost, ističući da ne smije biti kolektivne krivice niti stigmatizacije cijelog naroda.
Policija je, u međuvremenu, privela i nekoliko učesnika napada na tursku imovinu, no način na koji su vlasti reagovale ostavio je utisak popuštanja pred ekstremistima. Analitičari upozoravaju da ovakva politika šalje poruku da ekstremni elementi društva mogu politički profitirati od nasilja i prijetnji.
Ksenofobija i historijski kontekst
Uzvici poput „Ubij Turčina“ podsjećaju na stare forme etničke mržnje, koje još uvijek imaju svoje uporište u mentalitetu dijela društva. Ova eskalacija pokazuje da Crna Gora, uprkos svojoj retorici o multikulturalnosti, i dalje nije uspjela da izgradi društvo otporno na etničku netrpeljivost i populističke manipulacije.
Situaciju dodatno komplikuje regionalni kontekst. Pojedini dijelovi javnosti povezuju reakcije Crne Gore s nedavnim zategnutim odnosima između Turske i Srbije, dok je reis Islamske Zajednice Crne Gore Rifat Fejzić na Twitteru upitao: „Nakon manje od 20 dana. Da li Beograd kažnjava Tursku preko Crne Gore?“
Eksplozija nasilja nad turskim stanovništvom jasno pokazuje da Crna Gora još ima dug put do istinske multikulturalnosti. Populistički pritisci i nespretna reakcija vlasti samo dodatno jačaju ekstremne i ksenofobne stavove, ostavljajući prostor za dalju destabilizaciju društva. Dok se svijet fokusira na evropske integracije, domaći duhovi Gorskog vijenca i dalje povremeno izbijaju, podsjećajući da prošlost još nije potpuno prevaziđena.
