Zastupnica u Europskom parlamentu Željana Zovko posljednjih dana našla se u središtu pažnje zbog niza izjava i nastupa koji dodatno kompliciraju ionako složenu političku scenu u Bosni i Hercegovini.
Na sjednici Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta Zovko se požalila visokoj predstavnici EU za vanjske poslove, Kaji Kallas, zbog, kako tvrdi, izostanka reakcije europskih institucija na verbalni napad ministra obrane BiH Zukana Heleza.
U svojoj izjavi, Zovko je istaknula kako su njezini politički kolege u državama članicama EU već odavno bili sankcionirani za slične ispade i da je šutnja Delegacije EU u Sarajevu, po njenom mišljenju, neprihvatljiva. “Ministar me nazvao kopiletom i retardiranom”, istaknula je Zovko, podsjećajući na incident koji se dogodio nakon njenog sudjelovanja na saslušanju u američkom Kongresu o situaciji na Zapadnom Balkanu.
Na spomenutom saslušanju, američki stručnjak Max Primorac iznio je prijedloge o unapređenju političkog uređenja u BiH, ali su interpretacije Zovko izazvale polemiku. Dok zastupnica tvrdi da je riječ o rješenju koje dolazi iz Europskog parlamenta, stručna analiza pokazuje da Primorac nije zastupao formalni stav EP-a, već je iznio prijedlog koji bi uključivao uspostavu dodatnog administrativnog entiteta, što bi direktno dovelo u pitanje postojeći Dejtonski mirovni sporazum. Europski parlament nikada nije podržao ovu ideju, što znači da su tvrdnje Zovko djelomično obojene političkim interpretacijama i pokušajem jačanja vlastitog utjecaja u regiji.
Zovko je dodatno naglasila kako američka ambasada podržava Primorca, dok je, prema njenim riječima, ambasador EU u BiH Luigi Soreca ostao pasivan. U svojim kritikama, zastupnica je naglasila da Delegacija EU nije stala uz nju kao članicu Europskog parlamenta i da nije reagirala na ono što ona percipira kao govor mržnje.
Visoka predstavnica Kallas, koja se susrela sa Zovko i članovima Odbora, istaknula je kako nije bila upoznata s incidentom. U svom odgovoru, Kallas je jasno izrazila da su europski ambasadori “predani i vrijedni ljudi koji dobro predstavljaju Europu” te je sugerirala da bi svaka zabrinutost trebala biti formalno prijavljena kako bi se mogla razmotriti. Kallas je, implicirajući ulogu ambasadora, zapravo indirektno podržala Sorecu u kontekstu kritika Zovko.
Ovaj slučaj otvara širu debatu o tome koliko pojedini zastupnici EP koriste međunarodne forume za političko pozicioniranje i koliko je diplomatska mreža EU sposobna balansirati između lokalnih tenzija i zaštite svojih predstavnika. Analitičari ocjenjuju da Zovko svojim postupcima pokušava iznuditi političku podršku od institucija koje formalno nisu dužne reagirati na pojedinačne verbalne napade, dok istovremeno problematizira ugled Europske unije u regiji.
Incident također reflektira složenost političkog pejzaža u BiH, gdje izjave pojedinih političara i zastupnika mogu imati ozbiljne implikacije na percepciju međunarodnih partnera. Dok jedni vide Zovko kao glas kritike prema nedovoljnoj reakciji europskih institucija, drugi ocjenjuju da ovakvi postupci dodatno podgrijavaju napetosti i pogoduju narativima koji potkopavaju Dejtonski sporazum.
U konačnici, slučaj Željane Zovko pokazuje da je diplomatski balans u Bosni i Hercegovini i dalje krhak, a svaka politička eskalacija može izazvati nesrazmjerne reakcije i komplikovati ulogu EU kao stabilizirajućeg faktora. Pitanje ostaje koliko zastupnici EP mogu ili trebaju koristiti svoj međunarodni utjecaj za domaću političku promociju, i koliko EU delegacije trebaju intervenirati kada lokalni politički akteri prekorače granice političkog dijaloga.
