Suočeni s neizvjesnošću koja dolazi od hibridne agresije Washingtona i Moskve, nova koalicija "Evropa+" bit će neophodan štit za demokratski suverenitet. Ovaj projekt zahtijeva neviđenu vojnu i ekonomsku koordinaciju, počevši od rješavanja geopolitičkih izazova na Zapadnom Balkanu...
Dok se globalni lideri i establišment sigurnosti i vanjskih poslova pripremaju za okupljanje ovog petka na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, "raskol" koji je stvorila Trumpova administracija u međunarodnom poretku - koji je ekonomista Mark Carney dijagnosticirao prošlog mjeseca u Davosu - sada je postao neporeciva stvarnost.
Ali dok Evropska unija preduzima zaštitne i diverzifikacijske mjere, još uvijek nedostaje strateška perspektiva, a kamoli koherentan skup politika. Međutim, neke stvari su već jasne.
Novi savez "Evropa+" (koji uključuje Veliku Britaniju, Norvešku i Kanadu) mora se stvoriti što je prije moguće. Politike još nisu u skladu sa stvarnošću na terenu, a to je posebno naglasio u Davosu ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.
Pod trenutnom administracijom, SAD predstavljaju veliku prijetnju demokratijama u "Evropi+", kao i onima s druge strane Atlantika, poput Japana, Južne Koreje, Tajvana, Australije i Novog Zelanda.
"Zlonamjerni strani utjecaj" nije samo ruska dezinformacija, sabotaža i podrška antidemokratskim krajnje desničarskim pokretima, već sada dolazi i od najviših zvaničnika SAD-a.
Trumpova administracija zna da može vršiti veću prisilnu kontrolu nad svojim saveznicima održavanjem nejasnoća oko sigurnosnih obaveza kako bi dobila daljnje ustupke.
Tehnološka sfera, gdje je EU počela vršiti veću suverenu kontrolu, SAD otvoreno koristi kao "štap" u svojim odnosima s Evropom. Stoga je to slabost koja zahtijeva hitne kolektivne napore.
Sama EU je sve samo ne "srednja sila". To je ekonomska supersila čija politička, vojna i regulatorna težina ostaje nekoordinirana.
Šta je Evropa+?
Evropa+ bi mogla težiti ka savezu srednjih sila. Proklamovane vrijednosti EU - demokratija, vladavina prava, zaštita ljudskih prava - imaju širok odjek i dijele se ne samo sa sjevernoatlantskim zemljama, već i sa državama Latinske Amerike i Afrike.
Ova grupa demokratskih zemalja, našavši se „na meniju“ hegemonističkih sila, mogla bi predstavljati novu vrstu nesvrstane grupe koja podržava međunarodne norme. Napori za dekarbonizaciju ekonomija i povećanje otpornosti proizvodnje energije na šokove (kao što se vidi na primjeru ruskih ratnih zločina protiv infrastrukture u Ukrajini) su u službi suvereniteta.
Moskva i Washington, dvije egzistencijalne prijetnje
Za Evropu, Rusija i SAD predstavljaju najegzistencijalnije i neposredne hegemonske prijetnje. Trebalo bi hitno razmotriti i nove mehanizme finansiranja, uključujući „Evropske odbrambene obveznice“.
Evropska unija nije samo "kičma", već direktna meta ruske sabotaže. Do danas je samo predsjednik Zelenski govorio o stvaranju odbrambene zone za cijelu Evropu. Ovo pitanje zaslužuje ozbiljnu diskusiju ovog vikenda. Nigdje utjecaj "Evrope+" nije toliko jak kao u njenoj zoni proširenja.
Lakmus test na Zapadnom Balkanu
Na Zapadnom Balkanu, EU može biti odlučna protiv hegemona. Pristup usmjeren isključivo na proširenje nije uspio 20 godina, zračeći slabošću. Evropa+ je direktno izazvana u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
U Bosni, EU ima karte u ruci protiv separatista, pod uslovom da se odluči za
Iskoristite ih. U Srbiji, Brisel još nije promijenio svoju popustljivu politiku prema režimu Aleksandra Vučića, što šteti njenom regionalnom kredibilitetu.
U konačnici, prijetnja evropskoj demokratiji ne dolazi samo izvana, već i iznutra. To uključuje autoritarne vođe unutar država članica i onaj dio građana koji ih žele dovesti na vlast.
Migracije ostaju najkontroverznije pitanje. U Davosu je najavljena kolektivna demokratska strategija. Sada u Münchenu ona mora poprimiti svoj puni oblik.