Bosna i Hercegovina posljednjih mjeseci ispisuje jednu od najljepših sportskih priča u svojoj historiji. U zemlji u kojoj se često govori o problemima, podjelama i nedostatku ulaganja, reprezentativci su ponudili potpuno drugačiju sliku – onu zajedništva, ponosa i rezultata koji su odjeknuli daleko izvan granica države.
Najprije su košarkaši na Evropskom prvenstvu napravili iskorak koji se čekao više od tri decenije. Predvođeni Jusufom Nurkićem, reprezentacija je prvi put nakon 1993. godine uspjela izboriti plasman u nokaut fazu Eurobasketa. U izuzetno zahtjevnoj grupi, u kojoj su se nalazile reprezentacije Grčke, Španije, Italije, Gruzije i domaćina Kipra, bh. tim pokazao je karakter i kvalitet, ostvario tri velike pobjede i izborio mjesto među najboljim evropskim selekcijama.
Iako je put završen u osmini finala protiv Poljske, utisak koji je reprezentacija ostavila bio je mnogo veći od samog konačnog plasmana. Bosna i Hercegovina dokazala je da može ravnopravno igrati protiv najvećih evropskih reprezentacija.
Godinu kasnije uslijedio je novi razlog za slavlje. Nogometna reprezentacija, koju je s klupe predvodio Sergej Barbarez, ispisala je jednu od najemotivnijih stranica bh. sporta. Nakon dramatičnog baraža i eliminacije Walesa te Italije, “Zmajevi” su izborili nastup na Svjetskom prvenstvu, a tamo nisu stali samo na učešću.
Prolazak grupne faze predstavljao je historijski rezultat za bh. nogomet. Put je zaustavljen u šesnaestini finala protiv domaćina Sjedinjenih Američkih Država, ali je reprezentacija pokazala da pripada društvu najboljih svjetskih selekcija.
Kada se spoje uspjesi košarkaša i nogometaša, dobija se podatak koji dovoljno govori o vrijednosti ostvarenog.
Naime, samo pet evropskih država može se pohvaliti da su njihove reprezentacije izborile plasman u nokaut fazu Eurobasketa 2025. i Svjetskog prvenstva u nogometu 2026. godine. Uz Bosnu i Hercegovinu, na toj listi nalaze se još Njemačka, Francuska, Portugal i Švedska.
To znači da su iza Bosne i Hercegovine ostale brojne sportske velesile koje raspolažu višestruko većim budžetima, razvijenijom infrastrukturom i znatno većom bazom sportista.
Upravo zbog toga ovaj uspjeh dobija dodatnu težinu. Bosna i Hercegovina nije do njega došla zahvaljujući ogromnim ulaganjima ili sistemu koji godinama proizvodi vrhunske rezultate. Naprotiv, reprezentacije su često morale prevazilaziti brojne prepreke, ali su zajedništvom, kvalitetom i ogromnom željom uspjele ostvariti ono što se donedavno činilo gotovo nedostižnim.
Posebnu vrijednost ima činjenica da su obje reprezentacije oko sebe okupile igrače koji s velikim ponosom nose državni grb. Emocije koje su pokazivali nakon pobjeda, način na koji su slavili sa navijačima i atmosfera koja je pratila njihove nastupe učinili su da sport ponovo postane mjesto okupljanja cijele zemlje.
Njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine nazvao je “najvoljenijom reprezentacijom na svijetu”. Takva ocjena možda najbolje opisuje odnos koji navijači imaju prema državnom timu, ali i energiju koju reprezentativci vraćaju na terenu.
Uspjesi imaju i mnogo širi značaj od samih rezultata. Oni predstavljaju inspiraciju generacijama djece koja tek ulaze u sport. Primjeri Edina Džeke, Jusufa Nurkića, Sergeja Barbareza, Tarika Muharemovića, Nikole Katića, Edina Atića i brojnih drugih pokazuju da se predan rad, disciplina i odricanje mogu pretvoriti u uspjeh na najvećoj međunarodnoj sceni.
Bosna i Hercegovina možda ne spada među najbogatije evropske države niti raspolaže resursima kakve imaju sportske sile, ali je u posljednje dvije godine dokazala da srce, kvalitet i zajedništvo mogu nadoknaditi mnogo toga. A kada se pogledaju rezultati ostvareni u dva najpraćenija kolektivna sporta u Evropi, jasno je da se bh. sport danas nalazi u društvu koje pripada samom vrhu kontinenta.
