Evropska unija ulazi u novu fazu preispitivanja politike proširenja, a promjene koje se razmatraju mogle bi imati direktne posljedice i za Bosnu i Hercegovinu, ali i za ostale zemlje zapadnog Balkana. Rasprava o novoj metodologiji ne vodi se izolovano – ona je dio šireg procesa redefinisanja načina na koji Unija donosi odluke u oblastima spoljne i bezbjednosne politike.
Trenutni sistem, koji podrazumijeva jednoglasnost svih 27 država članica, već godinama usporava procese. Svaka članica ima pravo veta, što znači da napredak bilo koje zemlje kandidatkinje može biti blokiran političkom odlukom samo jedne prijestonice. Upravo taj mehanizam sve češće se ocjenjuje kao prepreka efikasnom djelovanju Unije, posebno u uslovima pojačanih geopolitičkih tenzija.
Četiri pravca promjene
Komesarka za proširenje Marta Kos nedavno je predstavila okvir u kojem bi proces proširenja mogao biti redefinisan kroz četiri ključna segmenta.
Prvi podrazumijeva unutrašnju reformu same Unije – prelazak sa principa jednoglasnosti na odlučivanje kvalifikovanom većinom u određenim oblastima. Time bi se smanjila mogućnost blokada i ubrzalo donošenje odluka koje su od strateškog značaja.
Drugi segment odnosi se na dosljednu primjenu principa zasluga. Drugim riječima, članstvo bi bilo moguće tek nakon potpunog ispunjavanja kriterijuma, bez političkih prečica i ubrzanih procedura. U aktuelnom kontekstu, to znači da nijedna država – bez obzira na geopolitičku važnost – ne bi mogla ući u EU bez temeljitih reformi.
Treći pravac fokusira se na mehanizme zaštite evropskih vrijednosti nakon pristupanja. Ideja je spriječiti situacije u kojima država prihvati reforme radi ulaska u EU, a zatim ih kasnije poništi ili odstupi od zajedničkih standarda. U tom slučaju, nova metodologija bi mogla predvidjeti sankcije ili ograničavanje određenih prava članice.
Četvrti element podrazumijeva postepenu integraciju kandidata prije punopravnog članstva. To bi značilo da zemlje koje napreduju u reformama mogu ranije dobiti pristup pojedinim politikama i fondovima Unije, pa čak i djelimično učestvovati u određenim procesima.
Geopolitički kontekst i pritisci
Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen ranije je isticala da se EU nalazi između potrebe da očuva kredibilitet proširenja i sve snažnijeg geopolitičkog pritiska. U vremenu globalnih kriza i regionalnih nestabilnosti, Unija pokušava balansirati između principijelnosti i strateške pragme.
Upravo zbog toga se sve češće govori o modelu „faznog članstva“, koji bi kandidatima omogućio opipljive koristi i prije formalnog ulaska. To bi moglo uključivati širi pristup jedinstvenom tržištu, veće korištenje evropskih fondova, pa čak i određeni oblik učešća u institucijama kao posmatrači – bez prava glasa.
Šta to znači za BiH?
Za Bosnu i Hercegovinu, ali i druge zemlje regiona, potencijalna promjena metodologije nosi i prilike i rizike. S jedne strane, ubrzana integracija u pojedine sektore mogla bi donijeti konkretne koristi privredi i građanima. S druge strane, strožiji nadzor nad reformama i mogućnost sankcija u slučaju nazadovanja značili bi i veći pritisak na političke elite.
Ako EU zaista reformiše sopstveni sistem odlučivanja i uvede fleksibilniji, ali strožiji model proširenja, proces pristupanja više neće biti isključivo političko pitanje, već jasnije mjerljiv test institucionalne zrelosti i stvarne spremnosti za članstvo.
U narednim mjesecima očekuje se intenziviranje rasprava unutar evropskih institucija. Ishod tih debata mogao bi odrediti ne samo dinamiku proširenja, nego i budući oblik same Evropske unije.
