Rast evroskepticizma u regionu zapadnog Balkana rezultat je kombinacije domaćih i evropskih faktora. Prema najnovijim podacima Savjeta za regionalnu saradnju, podrška evropskim integracijama opada, sa samo 54% građana koji sada podržavaju proces pristupanja EU, što je pad od 5% u odnosu na prethodnu godinu.
U isto vrijeme, svega petina građana vjeruje da će njihove zemlje postati članice EU do 2030. godine, dok je isto toliko njih optimistično u pogledu članstva u periodu između 2030. i 2035. godine.
Smanjena vjera u evropsku budućnost zemalja regiona evidentna je i u činjenici da čak 18% ispitanika ne vjeruje da će njihova ekonomija ikada postati dio EU, što je ipak poboljšanje u odnosu na prošlu godinu. Na domaćem planu, odgovornost za širenje evroskepticizma u velikoj mjeri leži na političkim elitama koje aktivno promovišu ideju da će se EU raspasti prije nego što dođe do proširenja na Zapadni Balkan. Ovo je posebno izraženo u Srbiji i Republici Srpskoj, gdje se evroskepticizam koristi kao političko oružje, posebno u kontekstu normalizacije odnosa između Beograda i Prištine.
S druge strane, EU se suočava s kritikom zbog neujednačenog pristupa prema regionu. Mnogi su u regionu počeli percipirati evropsku politiku kao licemjernu, jer su neki lideri na Balkanu, uprkos kršenju evropskih vrijednosti, i dalje uživali podršku zvaničnika EU. To je dodatno narušilo kredibilitet same Unije, koja se sada suočava s izazovom vraćanja povjerenja.
Uz to, građani gube strpljenje zbog sporog napretka integracija. Sve veći broj njih odlučuje se za direktan odlazak u EU, tražeći bolje uslove za život, umjesto da čekaju na formalno članstvo svojih zemalja. To potvrđuju i podaci koji pokazuju da 61% mladih, koji planiraju da napuste svoju zemlju, namjerava otići u neku od članica EU.
Evroskepticizam, međutim, nije nov fenomen u regionu. Njegovo jačanje primjetno je još od 2019. godine, kada je Francuska stavila veto na proces evropskih integracija Sjeverne Makedonije. Taj događaj je stvorio dojam da EU nije ozbiljna kada je riječ o proširenju, što je dodatno potaknulo skepticizam u regionu.
Pored toga, pojavljuju se i novi razlozi za skepticizam, posebno u vezi s pitanjem multikulturalizma i migracija, gdje mnogi smatraju da zemlje poput Njemačke i Švedske više nisu one stabilne i prosperitetne države kakve su nekada bile.
Unatoč rastu evroskepticizma, izvještaj pokazuje da građani i dalje cijene ekonomske koristi koje dolaze s članstvom u EU. Mnogi vjeruju da bi jača ekonomska integracija regiona mogla biti ključ za povratak povjerenja u evropski projekt. Takođe, podrška regionalnom integrisanju raste, dok polovina građana smatra da nacionalistička retorika sprečava saradnju među državama.
Građani, međutim, ostaju skeptični prema domaćim institucijama. Dvije trećine ispitanika ne vjeruje političkim strankama, dok pravosudnim institucijama vjeruje nešto više od 40%. Nešto više od polovine nema povjerenja u policiju, ali ohrabrujuće je da se podrška regionalnoj saradnji povećava.
U pogledu izvora informisanja, televizija ostaje najpouzdaniji medij, dok društvene mreže bilježe visok nivo nepovjerenja – čak 60% ispitanika ne vjeruje informacijama koje dolaze putem tih platformi.
