Dok svakodnevno svjedočimo rastu cijena osnovnih životnih namirnica, odlasku mladih, urušavanju obrazovanja i zdravstva, u Federaciji Bosne i Hercegovine rapidno raste – potrošnja na igre na sreću. U prvih šest mjeseci 2025. godine građani FBiH su na sportsko klađenje i druge oblike kockanja potrošili preko 743 miliona konvertibilnih maraka, pokušavajući u klađenju pronaći ono što država ne nudi – izlaz iz siromaštva.
Ekonomija iluzije
Kockanje, nekada posmatrano kao društveno neprihvatljiv porok, u bh. realnosti je postalo glavni oslonac očajnika. Zajednica koja svakodnevno tone u sve dublju socijalnu i moralnu krizu sada masovno ulaže posljednje novce u tikete – tražeći spas u "sretnim brojevima" i "sigurnim parovima".
Podaci iz poreznih izvještaja otkrivaju da je tokom samo pola godine u kladionicama zabilježen promet od preko 743 miliona KM, što je samo blagi pad u odnosu na prethodnu godinu kada je rekordnih 1,6 milijardi KM potrošeno na klađenje. U državi u kojoj su minimalne plaće i penzije nedovoljne za dostojanstven život, ovi iznosi otkrivaju ogoljelu istinu – ljudi više vjeruju u sreću nego u institucije.
Kantoni koji tonu u klađenje
Najveći promet ostvaren je u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, gdje je potrošeno preko 149 miliona KM, zatim slijede Tuzlanski kanton sa skoro 133 miliona i Kanton Sarajevo sa 122,9 miliona KM. Ni manji kantoni ne zaostaju – Zeničko-dobojski, Srednjobosanski, Unsko-sanski... svi bilježe desetine miliona koje građani ulažu u nadu, u ono “što ako”.
Na samom dnu ove liste – Kanton 10, Posavski i BPK Goražde – ne zato što se manje kocka, već jer se tamo jednostavno ima manje novca. Glad se, izgleda, u BiH više liječi tiketanjem nego hljebom.
Djeca pod opsadom blještavih obećanja
Posebno zabrinjava rastući utjecaj industrije kockanja na djecu. Ulice su preplavljene reklamama kladionica. Autobusi, bilbordi, portali – svi svijetle porukama koje mlade odgajaju u uvjerenju da se rad ne isplati, da obrazovanje nije put, već da je ključ u "sretnom listiću". Klađenje nije više tabu – ono je postalo društveno prihvaćeno, čak poželjno.
Sistem koji hrani ovisnost
Dok narod tone, država naplaćuje poreze. Iako su isplaćeni dobici u istom periodu iznosili 637 miliona KM, oporezovan je tek dio – oko 112 miliona KM, jer dobici do 100 KM nisu predmet oporezivanja. Sistem je tako podešen da legalizuje iluziju, a puni budžete na račun ovisnosti vlastitog naroda.
Umjesto strategije razvoja – marketing sreće
Dok vlade ne nude konkretne mjere za ekonomski oporavak, zapošljavanje i socijalnu sigurnost, građanima se servira kockarska utopija. Umjesto da novac ulažu u obrazovanje, zdravstvo, infrastrukturu, građani ga u očaju troše na klađenje – jer im je sistem objasnio da ništa drugo ne vrijedi.
I dok narod sve više vjeruje u sreću, a sve manje u rad, znanje i trud – BiH se pretvara u državu u kojoj je najstabilniji biznis upravo onaj koji živi od tuđe nesreće. Kladionice. I svi oni koji ih hrane.
Zaboravljena država, izgubljeni ljudi. U zemlji iz koje se masovno odlazi, ostaju oni koji vjeruju da sreća dolazi u kvoti 1.85. I tako svakog dana – tiketi rastu, narod tone, država šuti.
