Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova (FMUP) imalo je ključnu i isključivu nadležnost nad nadzorom rada zaštitarske agencije SEC ONE, čiji je zaposlenik Tarik Prusac 1. maja usmrtio svoju suprugu Elmu Godinjak-Prusac hicima iz službenog pištolja.
Zakonski okvir predviđa da FMUP vodi postupke izdavanja odobrenja za rad zaštitarskih agencija, certifikaciju zaštitara te upravni i inspekcijski nadzor nad njihovim djelovanjem.
Tarik Prusac posjedovao je certifikat za obavljanje poslova fizičke zaštite, koji mu je izdala Policijska akademija FMUP-a. Taj certifikat ujedno podrazumijeva da je osoba stručno osposobljena i ovlaštena za rukovanje i nošenje vatrenog oružja, bez potrebe za dodatnim odobrenjem kantonalnih policijskih organa. Nakon sticanja certifikata, Prusac je zadužio službeni pištolj u vlasništvu agencije SEC ONE, koji je kasnije upotrijebio u izvršenju krivičnog djela.
Prema zakonskim odredbama, zaštitarske agencije imaju obavezu da redovno organizuju provjere sposobnosti rukovanja oružjem, kao i zdravstvenu i psihofizičku procjenu svojih zaposlenika. Federalni ministar unutrašnjih poslova propisuje način i dinamiku tih provjera, koje su obavezne za sve licencirane zaštitare.
Prusac je bio zaposlen kao zaštitar u jednoj banci u Sarajevu, gdje su poslove fizičkog osiguranja novčanih pošiljki i vrijednosti mogli obavljati samo ovlašteni subjekti sa posebnim odobrenjem FMUP-a. Zakon jasno definiše da takve poslove mogu obavljati isključivo agencije koje ispunjavaju stroge uslove i imaju posebne dozvole za rad.
Inspekcijski nadzor nad zaštitarskim agencijama podijeljen je između federalnog i kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova. Federalni nivo nadzora odnosi se na specifične poslove zaštite i subjekte u kojima Federacija ima vlasnički udio, dok kantonalna ministarstva kontrolišu rad agencija prema sjedištu i njihovim podružnicama.
U konkretnom slučaju, nadzor nad radom zaštitara angažovanih u bankarskom sektoru spada u nadležnost FMUP-a.
Na ročištu za određivanje pritvora protiv Tarika Prusca navedeno je da je on ranije, 2016. godine, pravosnažno osuđen zbog nasilničkog ponašanja prema članovima porodice. Prema važećem zakonu, jedan od uslova za dobijanje certifikata za zaštitara jeste da osoba nije pravosnažno osuđivana za krivična djela s elementima nasilja, niti da se protiv nje vodi krivični postupak. Uprkos tome, Prusac je dobio certifikat, što je otvorilo pitanje ispunjenosti zakonskih uslova i provjere kandidata.
Dodatno, utvrđeno je da je nakon završetka smjene bio obavezan predati službeno oružje agenciji, što nije učinio. Agencija je nestanak pištolja prijavila policiji tek dan nakon događaja, kada je informacija o ubistvu već bila objavljena u javnosti. Za ovakve propuste zakon predviđa novčane kazne, koje su u praksi minimalne u odnosu na težinu posljedica.
U međuvremenu, iz FMUP-a je ranije najavljivano donošenje novog zakona o zaštitarskim agencijama, uz ocjenu da je postojeći pravni okvir zastario. Međutim, i pored najava reforme, novi zakon još uvijek nije usvojen. Stručne procjene ukazuju da su kontrole ljekarskih pregleda, psihofizičkih provjera i inspekcijskih nadzora često formalne i nedovoljno rigorozne, što otvara prostor za sistemske propuste u sektoru privatne zaštite.
