Bosna i Hercegovina mora ući u NATO prije nego bude kasno, tvrdi ugledni list Foreign Policy! Ulaganje u sigurnost Bosne i Hercegovine je direktno ulaganje u evropsku sigurnost, navodi se u teksu koji potpisuje Hamza Karčić te podsjeća da je upravo vojna intervencija pod vodstvom SAD, 1995. godine okončala agresiju na Bosnu i Hercegovinu, prenosi etto.ba.
"Zajedno sa Evropskom unijom, Sjedinjene Države su uložile velika sredstva u izgradnju mira. Sada proruski akteri prijete da će uništiti budućnost zemlje sprečavanjem njenog pristupanja NATO-u. Ranije ovog mjeseca, ruski ambasador u BiH iznio je prikrivenu prijetnju zemlji u slučaju da odluči da nastavi sa članstvom u NATO-u. Mogućnost za Sjedinjene Države i NATO da djeluju i požele dobrodošlicu BiH u Alijansu još je otvoren - ali šansa možda počinje da se zatvara. Usred rata u Ukrajini, vrijeme je da se iskoristi zamah i proširi NATO na Bosnu i Hercegovinu", navodi se, između ostalog, u tekstu.
NATO je važniji od EU
Upravo je NATO bio garant uspješne implementacije vojnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma. Snage od 60.000 vojnika, prisutne u BiH od kraja 1995. do 2004. godine, bile su glavni razlog zašto se zemlja nije vratila u sukob, piše Foreign Policy.
"Već decenijama pridruživanje EU i NATO-u glavni su strateški ciljevi BiH, iako je NATO neuporedivo važniji. Nedavna historija zemlje, obilježena unutrašnjim otcjepljenjem i uplitanjem u unutrašnje poslove susjednih Srbije i Hrvatske, stalni je podsjetnik na neophodnost sticanja bezbjednosnog kišobrana. Odluka BiH o članstvu u NATO-u jasno je izrečena 2005. godine kada je usvojen Zakon o odbrani. Član 84. ovog zakona navodi da će sve institucije na državnom nivou, uključujući Predsjedništvo, državnu vladu i parlament na državnom nivou, raditi na postizanju punopravnog članstva u NATO-u", podsejća autor teksta.
U nastavku navodi da aktuelne anti-NATO snage rade na tome da osiguraju da zemlja ostane krhka i da ne ispuni uslove za punopravno članstvo u Alijansi, imenujući politički sistem zemlje – jedan od najsloženijih na svijetu, iako zemlja ima manje od 3 miliona stanovnika – kao pomoćnika u misiji sabotaže.
"BiH ima više nivoa vlasti: državni nivo, entiteti, kantoni i općine. Kao rezultat složenog sporazuma o podjeli vlasti, postoji niz ugrađenih institucionalnih veta koji ometaju efikasno donošenje odluka. Za zemlju sa brzim opadanjem broja stanovnika, BiH ima izvanredan broj političara: tri člana Predsjedništva, 14 parlamenata, više od 130 ministara i najmanje 70 političkih stranaka.
Ovaj vizantijski sistem znači da su potrebni mjeseci da se formiraju vlade na različitim nivoima širom zemlje. Oko 10 glavnih političkih partija u zemlji istovremeno je na vlasti i u opoziciji na različitim nivoima vlasti. Ovo, zajedno sa etnički zasnovanom politikom i pravom veta, efektivno spriečava promjene", opisano je u tekstu.
Prozapadni kurs doveden u sumnju
Autor navodi i da se BIH suočila sa institucionalnom blokadom, secesionizmom, raširenom korupcijom i vanjskim miješanjem u ono što se pokazalo kao deceniju i po produžene nestabilnosti. Hiljade građana "glasaju nogama" tražeći svjetliju budućnost drugdje u Evropi. Gradovi i sela širom zemlje jezivo su napušteni, jer migracija uzima zapanjujući danak.
"Uoči izbora prošlog oktobra, brojne političke stranke su se označile kao reformističke, obećavajući velike promjene u zemlji čijemo politikom dominiraju etnički identiteti. Kada je nova vlada na državnom nivou konačno formirana krajem januara, međunarodne diplomate koje sjede u Sarajevu pozdravile su to kao znak prijeko potrebne promjene. Ambasada SAD-a je izrazila podršku i ponudila pomoć u “reformama potrebnim za euroatlantske integracije BiH”, a EU je izrazila entuzijazam", piše u analizi, uz napomenu da su i promjene i prozapadni kurs zemlje sada dovedeni u sumnju.
"Na državnom nivou, dvije tvrdolinijaške stranke koje su dominirale politikom zemlje ostaju na vlasti: Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Koalicioni dokument potpisan prije nego što je nova vlada stupila na dužnost zloslutno je izostavio cilj Bosne da se pridruži NATO-u. Pominje se ambicija zemlje da se pridruži EU, ali ne i vojnom savezu. Ispostavilo se da nova snaga u BiH, predvođena Evropskom unijom, nije ništa drugo nego tigar od papira" stoji u tekstu.
Zvona za uzbunu
Milorada Dodika u tekstu se opisuje kao političara koji je godinama gajio bliske veze sa Moskvom. Podržao je rusku invaziju na Ukrajinu i posjetio je Vladimira Putina dva puta prošle godine. Dodik se pozicionirao kao najodaniji saveznik ruskog predsjednika u ovom dijelu Evrope. Početkom januara, lider bosanskih Srba dodijelio je Putinu najvišu medalju časti Republike Srpske. To je bio direktan udarac u oko Zapadu.
"Dok provocira Zapad bez ikakvih posljedica, njegova proruska osjećanja, kao i njegovih saveznika, u potpunosti su vidljiva. Nakon što su ministri odbrane NATO-a sredinom februara obećali da će pojačati podršku BiH, Gruziji i Moldaviji, Dodik je bio protiv ove pomoći. Dok se Ukrajina pripremala za obilježavanje prve godišnjice ruske invazije, predsjednik Narodne skupštine RS-a i Dodikov saveznik, Nenad Stevandić, boravio je u službenoj posjeti Moskvi", piše FP
Osim Dodika, u analizi je, kako prenosi etto.ba, izdvojen i Dragan Čović, kao još jedan uticajan akter u novoj vlasti. I Dodik i Čović su veterani bosanske političke scene i imaju čvrst savez. Za razliku od Dodika, nije evidentirano da se Čović protivi NATO-u. Ali posljednjih nekoliko godina ispoljava proruske stavove.
"Još 2017. godine bosansko-američki stručnjak Jasmin Mujanović prvi je ukazao na Čovićevo i HDZ-ovo prorusko raspoloženje. Čović je 2020. godine izjavio da "ovdje ima vrlo malo ruskog utjecaja". Nakon ruske invazije na Ukrajinu, Čović i nekoliko njegovih kolega iz HDZ-a glasali su protiv pridruživanja BiH sankcijama koje je EU uvela Rusiji.
S obzirom na to da dvije utjecajne političke stranke u novoj vladajućoj koaliciji na državnom nivou gaje proruske stavove, oglasila su se zvona za uzbunu za Bošnjake. Prema posljednjem popisu stanovništva obavljenom 2013. godine, Bošnjaci su činili 50,1 posto stanovništva. Dok etnički Srbi i Hrvati imaju etničke veze sa susjednim državama Srbijom i Hrvatskoom, to nije slučaj sa Bošnjacima. Oni nemaju alternativnu domovinu ili rezervnu opciju. Za Bošnjake je izgradnja institucija zemlje i ulazak u NATO od ključnog značaja za garantovanje njihove sigurnosti" navodi se u tekstu.
Hoće li se otvoriti novi front?
Foreign Policy navodi i da postoje šire posljedice za proruske aktere koji podstiču nestabilnost u ovom dijelu Evrope. Destabilizacija Bosne bi se lako mogla preliti na susjedne zemlje članice NATO-a, Hrvatsku i Crnu Goru. Bosanska obala duga 22 kilometra jedina je teritorija na Jadranskom moru koja nije članica NATO-a, napominje ugledni magazin. Sa proruskim političarima koji su također uticajni u Crnoj Gori, Rusija će dobiti pristup toplim vodama. To znači da su dvije zemlje koje su nekada bile prozapadne postale sukobljene između Zapada i Rusije. Najgori scenarij koji zamišljaju neki analitičari je otvaranje novog fronta na Balkanu kako bi se skrenula pažnja sa rata u Ukrajini.
"Sarajevo je od Beča udaljeno sat vremena letenja, a početkom 1990-ih stotine hiljada bosanskih izbjeglica krenulo je u Zapadnu Evropu. Ulaganje u sigurnost Bosne je direktno ulaganje u evropsku sigurnost. Ako je integracija BiH u NATO zaustavljena – kao što se i očekivalo – poruka za Sjedinjene Države i njihove saveznike u NATO-u je jasna: Primite Bosnu u NATO prije nego što bude prekasno. Dobra vijest je da uprkos promjeni izborne politike u BiH, ankete pokazuju da je NATO i dalje široko popularan. Istraživanje koje je prošle godine proveo Međunarodni republikanski institut pokazalo je da 69 posto Bošnjaka i 77 posto Hrvata podržava članstvo u NATO-u", stoji u tekstu.
Presedani u historiji NATO-a
Na kraju teksta autor navodi da nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg podržava Bosnu i Hercegovinu i izjavio je da je zemlja na putu ka članstvu. Alijansa provodi Akcioni plan za članstvo Bosne i Hercegovine, koji je odskočna daska za pristupanje NATO-u. Ali vrijeme je od suštinske važnosti. Uski fokus na to da Bosna ispunjava uslove za članstvo u NATO-u trebao bi ustupiti mjesto širem cilju osiguranja ovog kutka Evrope.
"Historija NATO-a uključuje nekoliko slučajeva strateškog proširenja. 1952. Grčka je postala članica nakon Grčkog građanskog rata. Zapadna Njemačka je primljena 1955. dok je bila pod tutorstvom SAD-a. Španija je pristupila NATO-u 1982. godine, nekoliko godina nakon završetka Frankove diktature. U ovim slučajevima, demokratski razvoj je otišao u pozadinu strateškim imperativima. Isti bi slučaj trebao biti slučaj i danas za BiH. Ukoliko BiH ne bude brzo primljena, ruska ispostava na onome što je trebala biti teritorija NATO-a mogla bi biti nova realnost", zaključeno je u analizi FP-a.
