Ministarstvo saobraćaja i komunikacija Bosne i Hercegovine najavilo je konferenciju za medije u četvrtak, na kojoj će biti predstavljene izmjene tri ključna podzakonska akta: Pravilnika o registraciji vozila, Pravilnika o vozačkoj dozvoli i Pravilnika o uslovima izdavanja licenci i kvalifikacijskih kartica vozača.
Iz Ministarstva poručuju da će novi pravilnici, koji stupaju na snagu objavom u Službenom glasniku 29. oktobra, donijeti konkretna administrativna rasterećenja – manje papira, manje zastoja i jednostavnije procedure. Najavljeno je i da će se nastaviti dijalog s prijevoznicima u cilju dodatnog unapređenja propisa u oblasti saobraćaja.
No, najveće interesovanje javnosti usmjereno je prema izmjenama Pravilnika o registraciji vozila, za koji se godinama tvrdi da je predmet različitih tumačenja i zloupotreba, posebno od strane pojedinih kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova. U četvrtak bi trebalo biti jasno hoće li ove izmjene konačno stati u kraj praksi koja je mnogim građanima i firmama otežavala registraciju vozila i produžavala administrativne postupke do apsurda.
U postojećem članu 8. pravilnika jasno je navedeno da je za registraciju potrebno dostaviti dokaz o vlasništvu vozila — račun, kupoprodajni ili darovni ugovor, zapisnik o licitaciji, sudsko rješenje o dosudi ili drugi valjan dokument. Ipak, u praksi su brojni MUP-ovi išli korak dalje, zahtijevajući i dokumente koji se ni u jednom propisu ne spominju, poput računa između prodavca i dobavljača, pa čak i ino-faktura proizvođača vozila.
Takvi zahtjevi ne samo da su nepotrebni, već i direktno ugrožavaju poslovne interese prodavaca, jer otkrivaju njihove interne marže i profitne strukture — što je u svakoj uređenoj ekonomiji poslovna tajna. Zbog takvog tumačenja pravilnika, građani su nerijetko završavali u beskrajnoj birokratskoj petlji između MUP-a, prevodilaca i carinskih službi, trošeći vrijeme i novac na papire koji su, u suštini, već dostupni državnim institucijama.
Primjeri ovakve prakse zabilježeni su širom BiH – od Tuzlanskog kantona, gdje je kupcu prikolice tražen račun između prodavca i dobavljača, do Sarajeva, gdje se pravila razlikuju čak i između općinskih policijskih uprava. Dok jedna traži dodatne odluke uprave firme za prodaju prikolice, druga ne vidi potrebu za takvim dokumentima.
Ova administrativna konfuzija godinama je usporavala poslovanje auto-kuća i trgovaca, te nepotrebno iscrpljivala građane. Izmjenama pravilnika sada bi, barem prema najavama Ministarstva, trebala biti uvedena jasna pravila: tačno će se znati koja se dokumentacija traži, a sve ostalo – što nije navedeno u propisu – neće moći biti predmet “slobodnog tumačenja” ni improvizacije.
Ako obećanja Ministarstva zaista budu sprovedena u praksi, izmjene koje će biti predstavljene u četvrtak mogle bi označiti kraj dugogodišnjem birokratskom apsurdu koji je kočio i građane i privredu, a sistem registracije vozila konačno približiti standardima efikasne i transparentne javne administracije.
