Steve Mandanda (41), legendarni golman Marseillea, prvak Ligue 1 i svijeta iz 2018. s Francuskom, objavio je svoju autobiografiju "Dan poslije", u kojoj otvoreno govori o problemima mentalnog zdravlja i depresiji s kojima se suočio pred kraj svoje sportske karijere.
Golman, koji se penzionisao prošle sezone nakon što Rennes nije produžio njegov ugovor, iskreno opisuje svoje iskustvo u knjizi, nadajući se da će poslužiti kao vodič drugim fudbalerima koji se nađu u sličnoj situaciji.
Mandanda je odigrao 613 utakmica za Marseille, uključujući 555 u Ligue 1. Osvojio je jedno francusko prvenstvo. Ima 35 nastupa za reprezentaciju, uključujući Svjetsko prvenstvo 2018. godine, i bio je dio reprezentacije koja je stigla do finala Svjetskog prvenstva 2022. i Evropskog prvenstva 2016. godine. Nije mu ništa značilo kada je prošlog ljeta završio karijeru.
Beskrajni i prazni dani
Objavljeni su neki odlomci iz knjige u kojima Mandanda opisuje svoja osjećanja usamljenosti i depresije: "Nedjeljama gotovo ništa nije ukusno. Juli je, sam sam, vruće je, prozor je poluotvoren, Rennes je usred ljeta. Ljuljam se kao klatno. Moji dani su beskrajni i prazni. Bez energije. Bez smisla. Je li ovo zaista ova 'mala smrt'? (...) Nisam dobro.
Ne radim ništa, apsolutno ništa. U redu, lažem, jutros sam igrao padel s prijateljem (...) On ima posao. Šta će biti sa mnom? Šta da radim sa svojim životom, sa svojim danima? Tonem u tišinu (...) Nisam želio zauvijek stati, previše sam dobro znao koliko volim taj život (...) Nezaposlen sam, ležim na kauču i ne znam šta čekam, ne znam šta želim. Nemam volje ništa raditi."
Gubitak rutine i životnih smjernica
Bivši golman Marseillea u knjizi detaljno opisuje prazninu koja je nastala u njegovom životu nakon 25-godišnje karijere na najvišem nivou. "Više nemam raspored, nemam ritam, nemam obaveze, ništa. To je katastrofa, gledam sebe sa strane (...) Trenutno mi se ništa u životu ne sviđa. Mislim da sam nesretan. U svakom slučaju, izgubljen sam."
Više nemam nikakve orijentire. Više nemam svoja dva gola i fudbalsku loptu ispred sebe. Više nemam svlačionicu, kapitensku traku, poglede, riječi, šale, saigrače, naše kafe, razgovore, pripreme, avione, specifične treninge, video analize, pauze, odjeke dodavanja. Šta se dešava u praznini jula? Kako doći do dobre strane?"
Spoznaja da nije jedini
Jedan od ključnih dijelova knjige bavi se Mandandinim borbama s suočavanjem s krajem karijere. "Nisam apsolutno ništa učinio, do te mjere da sam izgubio pojam o danima, kao na ljetnom odmoru kada svi dani postanu isti. Nisam bio dobro (...) Možda sam mogao drugačije riješiti ovaj kraj. Možda sam to mogao predvidjeti."
Ove misli su mi same dolazile, bez konkretnog odgovora (...) Pričao mi je o drugim igračima koji su se upravo penzionisali i koji su također prolazili kroz vrlo lošu situaciju. I ne bilo kakvi igrači, ali radije ne bih spominjao njihova imena, svako se nosi s tim kako može i priča o tome ako želi. I njima je nešto nedostajalo, bilo im je dosadno. Osjećao sam se manje usamljeno, bilo je gotovo utješno."
Začarani krug izolacije
Osvajač Svjetskog prvenstva 2018. s Francuskom također otkriva kako se nedostatak rasporeda pretvorio u začarani krug. "Dobio sam tri ili četiri kilograma i to više nije prihvatljivo. Kada ništa ne radim, sklon sam jesti, piti gazirana pića, ta loša kombinacija. To je pravi začarani krug: sve manje izlazim jer ne želim da me ljudi vide takvog."
Izolujem se. Kad se probudim, vidim tamne krugove ispod očiju u ogledalu. I tako zauvijek (...) Prešao sam put od dvadeset pet godina života u kojem je sve bilo isplanirano do minute do... ničega. Bez rasporeda, bez ritma. Osjećaj praznine je ponekad bezdan."
