U zemlji gdje ekonomski pad postaje norma, gdje građani jedva sastavljaju kraj s krajem, a poskupljenja ne prestaju, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine odlučuje: plaće izabranim zvaničnicima ponovo će rasti.
Da, dobro ste čuli, dok je cijela nacija zadužena, frustrirana i ogorčena, naši dragi političari, koji u parlamentu i vladama sjede kao u vlastitim foteljama, neće štjedjeti. I to za sebe, naravno. U trenutku dok se obični ljudi bore da prežive, njihova plati rastu čak za 300 maraka. Neće to biti samo simbolično povećanje – to je namijenjeno da osiguraju luksuz koji već dugo smatraju svojim prirodnim pravom.
Ako ste ikada pomislili da bi politike mogle biti vođene interesima građana, brzopotezno će vas uvjeriti da to nije slučaj. U BiH institucijama, gdje su svi "isti", ali samo na papiru, novac i moć nikada nisu bili tako blizu. U istoj zgradi smjenjuju se ljudi s punim novčanicima, dok ispod njih, oni koji drže ovu zemlju u pokretu, od silnih dugova jedva dišu. Šta je tu ispravno? Zašto političari, ti isti ljudi koji govore o borbi protiv korupcije, odlučuju sebi obogatiti džepove, dok ostatak zemlje tone? Plaće će rasti, a opravdanje za ovo zloputno ponašanje je uvijek isto – "to je za dobrobit cijele BiH". Samo što je "dobrobit" usmjerena isključivo prema njima.
„Osnovica kaže da je to polovina prosječne plate, to je 630 KM. Imam želju da se ta osnovica počne primjenjivati što ranije jer je to na korist svih onih koji rade u institucijama“, kaže Srđan Amidžić, ministar finansija i trezora BiH (SNSD). Svi oni brižno pričaju o nekoj "sociološkoj dobrobiti", zaboravljajući da od toga koristi imaju samo oni u crnim odjelima, dok svi ostali čekaju red za pomoć.
Dok državnim službenicima možda „nabiju“ platu od 38 do 90 maraka, ministarima, predsjednicima, zastupnicima i članovima Predsjedništva države, koji ionako već imaju dovoljno da ne brinu o računu za struju do kraja života, raste čak za 300 maraka. Je li ovo zemlja u kojoj bi političari trebali donositi odluke? I, ako jeste, što to govori o njihovom viđenju života običnog građanina?
Radenko Mirković, predsjednik Upravnog odbora Samostalnog sindikata državnih službenika, pojašnjava da se radi o “mizernim” povećanjima za službenike, dok je „moćnima“ sve omogućeno. Što se tiče sindikata, njihova borba je potpuno bezizgledna, jer je politika koja brine samo o sebi ukorijenjena duboko u sistemu. Kada podijelite te plate, nikad se ne štedite – jer političari imaju sve, dok radnici na terenu grcaju u dugovima.
Paradoks ja da dok se unutar institucija državne moći razmjenjuju luksuzne plaće, van tih uredskih zidova, građani Bosne i Hercegovine žive u realnosti koja ne uključuje privatne jetove i luksuzne vikendice. Prosječne plate jedva dosežu hiljadu maraka, dok potrošačka korpa neprestano raste, prelazeći 3.000 KM. Niko se ne bori za njih. Niko ne osjeća obavezu prema njima. Nisu dovoljno "važni".
Ogorčenje raste, jer se tačno zna da nekoliko hiljada maraka mjesečno nije zarađeno radom, već položajem i vezama koje ti ljudi imaju. Oni sami neće ni pomisliti na korak unazad. Uopće im nije jasno šta znači boriti se za opstanak – oni su ovdje zbog sebe, i jedino o sebi brinu.
Zašto rastu plate zvaničnicima? Zato što mogu – i zato što im je tako lakše
Bez imalo stida, pa i straha od reakcije naroda, najnoviji prijedlog za povećanje plata ide čak do 300 maraka. Za obične građane to bi mogao biti mjesečni trošak za hranu, a za njih – samo još jedan luksuz u nizu. I sve to bez problema, jer oni u Vijeću ministara znaju da njihovo blagostanje nema nikakvu cijenu koju bi narod mogao da plati. To su njihove plate, njihove privilegije, i nijedna sila koja nije vlast u BiH im neće stati na put.
Zakon koji bi ograničio povećanje plata zvaničnicima nikada nije prošao kroz oba doma Državnog parlamenta – prošao je samo zakon za više plate za njih. Je li ovo model po kojem BiH funkcioniše? Da se koristi moć, pozicije, i novac za samo jednu grupu, dok ostatak naroda, nezadovoljan i bez nade, jednostavno preživljava. I dok političari pod maskom brige za "dobrobit društva" pune vlastite džepove, obični ljudi se bore da prežive – i niko ne reagira. I tako se svaki put ponovi: uvijek nešto za njih, nikad ništa za nas.
U ovom političkom spektaklu, gdje su svi u svojim ulogama dobro naučili kako podijeliti plijen, građani Bosne i Hercegovine nisu ništa više od statističkih podataka. Zvaničnicima je uvijek lako doći do rješenja kada se radi o njima. Za sve ostale – nema nikakvih odgovora.