Na suđenju za zločin počinjen u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992. godine, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine detaljno je opisao ubistva i ranjavanja pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) nakon napada na kolonu, kao i pregovore koji su se odvijali kako bi se osigurao bezbjedan izlazak vojnika iz Sarajeva.
Svjedočenje je iznio Dušan Kovačević, bivši pomoćnik za logistiku komandanta Druge vojne oblasti JNA, koju je tada predvodio general Milutin Kukanjac.
Napad na Komandu i početak pregovora
Kovačević je ispričao da je krajem aprila 1992. godine Komanda na Bistriku, gdje se nalazila Druga vojna oblast, bila blokirana, a da je 2. maja iste godine zgrada Komande napadnuta sa svih strana, naročito iz pravca rijeke Miljacke. Prema njegovim riječima, napad je bio usmjeren i na Dom JNA, gdje je bilo poginulih i ranjenih među ekipama koje je general Kukanjac slao da im pruže pomoć.
Dok su se napadi odvijali, Kukanjac je, prema Kovačevićevom svjedočenju, bio u stalnoj vezi sa Generalštabom JNA u Beogradu, tražeći prekid napada. Kovačević je naveo da su tada dobili informaciju da je tadašnji predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović, nenajavljeno sletio na sarajevski aerodrom. Izetbegović je, prema svjedoku, odbio ponudu da se vrati avionom, a general Blagoje Adžić je Kukanjcu naredio da osigura da Izetbegović bude prebačen u zgradu Četvrtog korpusa JNA u Lukavici, insistirajući da se "dobro pazi na njega kako ne bi došlo do katastrofe".
Pregovori i preuzimanje ovlaštenja
Kovačević je dalje ispričao da su imali informacije kako bi Izetbegović mogao biti ubijen na putu od aerodroma do Predsjedništva, a za to bi JNA bila okrivljena, što bi moglo izazvati intervenciju NATO-a. Izetbegoviću je, kako svjedok tvrdi, omogućen kontakt s Predsjedništvom, gdje je predao ovlaštenja Ejupu Ganiću, tadašnjem članu Predsjedništva.
Nastavljeni su pregovori, u kojima su učestvovali Milan Aksentijević iz JNA, komandant UNPROFOR-a general Lewis MacKenzie i Ejup Ganić. Kukanjac je, prema riječima svjedoka, tražio od Izetbegovića da naredi prekid napada, što se na kraju i desilo, iako Kovačević nije mogao potvrditi da li je Izetbegović lično dao tu naredbu.
Prema svjedočenju, Aksentijević je prenio Kukanjcu da je Ganić izjavio kako su pripadnici JNA zarobljenici, te da moraju prihvatiti njegov prijedlog da Kukanjac napusti Sarajevo i ode u Lukavicu, uz uslov da naredi prekid vatre JNA. Kukanjac se, kako navodi svjedok, pripremao da ode, ali kada su dvojica specijalaca došla da ga prate, čuli su poruku preko motorola da Kukanjac ne smije stići živ u Lukavicu.
Izetbegovićev dolazak u Komandu
Zbog ove situacije, Kukanjac je pozvao Izetbegovića da dođe u Komandu, što je ovaj i učinio, stigavši u transporterima UNPROFOR-a zajedno s generalom MacKenziejem. Kovačević se prisjetio kako je Izetbegović tada rekao da je lično došao kako bi svojim prisustvom garantovao bezbjedan izlazak kolone JNA iz Sarajeva. Svjedok je izjavio da su mu povjerovali, s obzirom na to da je, kako je naveo, Izetbegović mogao skrenuti u Predsjedništvo na putu iz Lukavice.
U Komandu su, prema Kovačevićevom iskazu, stigla i dvojica ljudi koje je Izetbegović pozvao, a koji su trebali obavijestiti Predsjedništvo o pregovorima za bezbjedan izlazak kolone. Svjedok nije mogao potvrditi koga su oni u Predsjedništvu kontaktirali, ali tvrdi da su svi u Komandi slušali te razgovore.
Napad na sanitetsko vozilo i ubistva u koloni
Kovačević je svjedočio da je kasnije, dok je bio u sanitetskom vozilu koje je bilo dio kolone JNA, došlo do napada. Kolona je, prema njegovim riječima, zaustavljena, a na vozilo je otvorena vatra. Prisjetio se trenutka kada su napadači, u uniformama s oznakama "Patriotske lige" i "Zelenih beretki", ušli u sanitetsko vozilo i uperili puške u vojnike. Tada je jedan od napadača rafalom pogodio pukovnika Miru Sokića, koji je bio Hrvat i radio u računovodstvu. Kovačević je emotivno opisao kako su Sokićeva krv i dijelovi mozga završili po njemu.
Također je naveo da je u napadu ubijen i doktor Radulović, te da su napadači napustili vozilo nakon što je stigao milicioner koji ih je odgurnuo. Prema Kovačevićevom svjedočenju, sanitetsko vozilo je nakon toga uspjelo stići do Vojne bolnice, ali je do tada bilo pogođeno s 52 metka.
Kovačević je istakao kako je napad na kolonu bio unaprijed pripremljen, te da su napadači bili raspoređeni po okolnim ulicama i haustorima, čekajući trenutak za napad.
Optužbe i nastavak suđenja
Za napad na kolonu JNA, te za ubistva, ranjavanja i zlostavljanja vojnika i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško. Ovi pojedinci su u to vrijeme obavljali visoke političke, vojne i policijske funkcije.
Odbrane optuženih najavile su detaljno ispitivanje svjedoka Dušana Kovačevića, koje će biti obavljeno putem video-veze iz Beograda, s obzirom na njegove godine. Nastavak suđenja zakazan je za 30. oktobar.
