Dok ministar Ramo Isak snima promotivne spotove i uživa u svjetlima reflektora, ulice Sarajeva krvare.
Od početka godine, do danas, Kanton Sarajevo zabilježio je čak 15 upotreba vatrenog oružja. Posljednji incident, u kojem je ranjena jedna osoba, samo je vrh ledenog brijega koji polako, ali sigurno, tone naš grad u bezakonje i haos.
Kako smo došli do ove tačke? Gdje su naši lideri dok građani strepe za svoje živote? Gdje Elmedin Konaković, šta radi Edin Forto i Nermin Nikšić...? Gdje je naša zlatna Trojka koja obeća puno i svašta, a dade nam ništa?
Svakodnevna stvarnost postaje sve mračnija, dok zvuci sirena i pucnjevi odjekuju našim ulicama. Strah se uvukao među ljude, roditelji drhte svaki put kada njihova djeca kasne kući, a mirovne oaze pretvorene su u ratne zone.
I dok grad tone u nasilje, naši političari ćute. Ministru Isaku, čini se, važnije je samopromocija nego sigurnost građana. Promotivni spotovi i blistavi osmijesi na društvenim mrežama neće nas zaštititi od metaka. Lijepa slika nije dovoljna da sakrije gorčinu i strah koji se osjećaju na svakom koraku.
Gdje su hitne mjere? Gdje su strategije za suzbijanje kriminala? Građani traže odgovore, traže akciju. Vrijeme je da se probudimo iz letargije i shvatimo ozbiljnost situacije. Svaki dan koji prođe bez konkretnih koraka ka poboljšanju sigurnosti, još jedan je dan izgubljen za Sarajevo.
Ne možemo čekati više. Naša djeca zaslužuju sigurnu budućnost, naši stariji mirne ulice, a svi mi pravo na život bez straha. Vrijeme je da političari prestanu biti nijemi posmatrači i preuzmu odgovornost. Sarajevo ne smije postati grad u kojem je nasilje svakodnevica, a sigurnost luksuz.
Dosta je bilo tišine. Građani Sarajeva zaslužuju bolje. Vrijeme je za promjene, vrijeme je za djelovanje. Naši životi su važniji od bilo kojeg promotivnog spota. Sarajevo mora ponovo postati grad mira, a to će se desiti samo kada lideri počnu slušati glasove onih koji su ih izabrali.
