Ako je iko vjerovao da će imenovanje glavnog pregovarača BiH sa Evropskom unijom biti administrativna formalnost, politička praksa u Sarajevu ih je ekspresno demantovala. Umjesto jedinstvenog državnog nastupa pred EU, Bosna i Hercegovina je ponovo upala u ustavno-pravni košmar u kojem se prepliću oprečna tumačenja nadležnosti, politički inat i strah od gubitka kontrole.
Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvojio je zaključak prema kojem upravo ovaj dom imenuje glavnog pregovarača – bez učešća Doma naroda. Tumačenje je bilo jednostavno: Dom naroda može blokirati svaki ozbiljniji korak, pa bi ovakav presedan omogućio barem minimalan institucionalni napredak. No taj potez odmah je otvorio novu frontu sukoba na državnom nivou.
Savjet ministara BiH najavio je da ovu odluku neće poštovati, jer po njihovom tumačenju nije u skladu s Ustavom BiH i ne može se provoditi bez potvrde oba doma Parlamentarne skupštine. Time je jasno poručeno da se proces blokira već na početnoj liniji. Jedan državni organ donosi odluku, drugi je odbija priznati – i tako, još jednom, evropske integracije služe kao fusnota u unutrašnjim političkim obračunima.
Dok Predstavnički dom insistira na vlastitoj nadležnosti, u Domu naroda je već spremna institucionalna „ručna kočnica“. Paralelno s tim, opozicione stranke iz Republike Srpske, koje su podržale prijedlog „trojke“ u Predstavničkom domu, sada su međusobno podijeljene oko toga koga uopće predložiti. Svi se slažu da pregovarač mora biti Srbin iz Republike Srpske, ali se ni oko jednog imena ne može postići politički konsenzus.
Time se BiH našla u apsurdnoj situaciji: politički akteri vode žustre rasprave o funkciji koja je uslov za otvaranje pregovora, ali istovremeno potpuno zanemaruju činjenicu da država još nije uradila ni ključne reformske zadatke. Zakon o sudovima i novi zakon o VSTS-u stoje netaknuti, a bez njih je proces evropskih integracija ionako paraliziran.
Savjet ministara najavljivao je da će se pitanje glavnog pregovarača raspravljati i riješiti brzo, ali ni na posljednjoj sjednici ova tema nije uopšte bila na dnevnom redu. Službeno – nema saglasnosti. Nezvanično – niko se ne želi izložiti riziku da potpiše odluku koja će izazvati novi politički cunami.
U međuvremenu, Evropska komisija čeka. A BiH, kao i bezbroj puta ranije, ostaje zaglavljena između opstrukcija, tumačenja Ustava koja se mijenjaju u zavisnosti od političkog interesa i vječne borbe za kontrolu nad procesima koji bi trebali biti državni, a ne stranački.
Sve dok se ključni zakoni ne usvoje i dok se ne razriješi pitanje nadležnosti, priča o glavnom pregovaraču ostat će samo još jedan simboličan dokaz da političke elite u BiH žele evropske benefite, ali ne i evropske standarde.
