Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, već mjesecima funkcioniše bez gradonačelnika, dok političke stranke u Gradskom vijeću nastavljaju beskonačne pregovore, razmjene ultimatuma i taktička pozicioniranja.
Iako bi naredne sedmice mogla biti održana nova sjednica Vijeća na kojoj bi se konačno mogao birati prvi čovjek grada, pitanje je da li postoji stvarna politička volja za dogovor – ili je riječ o još jednom prividu institucionalnog kretanja.
Ovo bi bio treći pokušaj da se imenuje gradonačelnik, nakon dva neuspješna kruga u kojima su interesi stranaka nadjačali interes građana. U središtu političkog zastoja nalazi se spor između Naroda i pravde (NiP) i Socijaldemokratske partije BiH (SDP), koji nije samo ideološke prirode već se radi o raspodjeli konkretnih funkcija unutar gradske vlasti. Pozicija zamjenika gradonačelnika, koja je prema ranijim dogovorima trebala pripasti SDP-u i Muameru Mekiću, postala je tačka prijepora nakon što je NiP izrazio namjeru da na to mjesto imenuje svog kandidata – Emira Biću, vijećnika iz Starog Grada.
Ovakvi potezi ne govore samo o ambicijama NiP-a da dodatno konsoliduje moć u Sarajevu, već i o urušenim principima koalicijskog djelovanja. U zemlji u kojoj se politički dogovori često grade na nategnutim kompromisima, njihovo kršenje izaziva lančane posljedice – poput višemjesečne blokade izbora gradonačelnika.
Osim unutarkoalicionih trzavica, dinamiku izbora usporili su i vanpolitički razlozi – sezona godišnjih odmora, kao i odlazak nekih vijećnika na hadž. No i nakon njihovog povratka, problemi su ostali netaknuti. U međuvremenu se otvorilo i novo pitanje: upravljanje preduzećem „JP Sarajevo“, s obzirom da je dosadašnji direktor Bakir Hadžiomerović preuzeo rukovodeću funkciju na Federalnoj televiziji. Ta pozicija se sada sve više spominje kao moguće sredstvo za “kupovinu” političke lojalnosti i balansiranje unutar raspodjele funkcija.
Na sve to dolazi i šira slika političkog raslojavanja unutar Sarajeva. Lokalni nivo vlasti, koji bi trebao biti najbliži građanima, sve se više ponaša po matricama viših nivoa – gdje umjesto programa i rezultata, dominiraju pregovaračka nadmudrivanja i međustranački poker s kadrovskim kartama. U takvom ambijentu, koncept odgovorne vlasti postaje apstraktan, dok povjerenje građana prema institucijama dodatno erodira.
Za sada, jedino ime koje je zvanično predloženo za funkciju gradonačelnika jeste Samir Avdić, kandidat Naroda i pravde, bivši ministar u Vladi Kantona Sarajevo i sportska legenda. No čak ni njegov ugled ne garantuje politički konsenzus. Ako se dogovor postigne, Avdić bi mogao postati simbol kompromisa; ako se blokade nastave, mogao bi postati samo još jedno ime u nizu neostvarenih prijedloga.
Najavljena sjednica Gradskog vijeća 14. ili 15. jula mogla bi donijeti prekretnicu – ili novi krug zastoja. U svakom slučaju, građani Sarajeva već predugo čekaju da njihovi politički predstavnici ispune osnovnu funkciju: da osiguraju upravljivost i funkcionalnost vlasti. Sve dok političke igre budu važnije od javnog interesa, glavni grad BiH ostat će simbol institucionalne blokade i neispunjenih očekivanja.
