Hapšenje Nenada Nešića: Kraj političke karijere ili samo još jedan udarac u ratifikaciji korupcijske moći BiH?

Politika Bosne i Hercegovine već dugo nije bila toliko zatrovana, ali slučaj Nenada Nešića, ministra sigurnosti BiH, podiže sve granice normalnosti.

Hapšenje ovog političkog "kralja" u sklopu istrage o korupciji u okviru predmeta “Tunel 2” nije samo još jedno u nizu pravnih postupaka – ovo je udarac u temelje sistema koji je odavno postao sinonim za korupciju i nepravedne privilegije.

Nešić, bivši direktor “Puteva RS” i trenutni ministar sigurnosti, uhvaćen je u vezi s organiziranim kriminalom u kojem je glavni adut bio – novac. Koristeći poziciju koju je zauzeo, navodno je izvlačio sredstva iz javnih preduzeća na način koji ne bi bio mogući ni za filmske junake. Svjedoci tvrde da je Nešić, tijekom svoje vladavine, redovno dobivao 250.000 KM godišnje, u gotovini, dostavljene na mjesta koja su izabrana sa svrhom skrivanja tragova – kancelarije, automobili, restorani. Dovoljno za unosne poslove, ali i za dužničke obrasce.

Nije ovo, međutim, samo pitanje pravde. Ovo je pitanje političkog sistema koji je omogućio takve postupke. Iako su tvrdnje Tužilaštva BiH ozbiljne, koliko zapravo vjerujemo u pravdu koju ovaj isti sistem može donijeti? Hoće li ovo hapšenje biti samo još jedan trag u mulju koji je već preplavio Bosnu i Hercegovinu?

Pravni presedan – sve dok ne dođe na red politika

Pitanje smjene Nenada Nešića sa funkcije ministra sigurnosti postaje ključno. Prema Zakonu o Vijeću ministara BiH, smjena ministra zbog trajne spriječenosti (koju njegov pritvor nesumnjivo podrazumijeva) trebala bi biti praktično neizbježna. Ipak, politička stvarnost je nešto sasvim drugo. Na temelju Zakona, Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara, može pokrenuti smjenu ministra, ali kako BiH politički kormilari ne odustaju od svojih položaja, sve je jasno – ovo bi mogao biti samo još jedan gubitak vremena. Pravni okvir možda nalaže smjenu, ali politički trenutak ne dopušta tako nešto. Što više – može doći i do svojevrsne političke operacije kako bi se zadržala pozicija. Da, BiH je danas zemlja u kojoj političari nisu dužni poštovati zakone – oni kreiraju i prilagođavaju zakone u skladu s vlastitim interesima.

Stranka, stranka, stranka – prevencija na stranici

Iako bi smjena ministra bila i pravna nužnost, stranka kojoj Nešić pripada, Demokratski narodni savez (DNS), sigurno neće lako odreći ovog političkog aduta. Ako nešto zaslužuje čestitku, to je činjenica da DNS nikada nije izdao svog vođu – čak ni u trenutku kada bi to značilo spasavanje imidža stranke u očima javnosti. Svi oni koji misle da će politička stranka koja stoji iza Nešića biti voljna da ga žrtvuje, debelo se varaju. On je srce i duša stranke, a stranka bez njega – poput mnogih drugih u BiH – bila bi samo sjenka vlastite povijesti.

No, sve što se krije ispod površine ove političke oluje jeste strah. Strah od gubitka moći, strah od gubitka kontrole nad javnim resursima, strah od smanjenja sposobnosti utjecaja. Ipak, ovaj strah, kojeg osjećaju lideri DNS-a, prepoznaje narod. Nisu oni zaboravili što znači biti vođa u BiH – po svaku cijenu.

Kritičari ili ko je stvarno “kriv” za sve?

Reakcije javnosti, opozicije i građana su jasne. Nešićev slučaj nije samo njegova odgovornost. On je simbol koji odražava ono što je Bosna i Hercegovina postala – sigurno utočište za političke avanturiste i korumpirane pojedince. Ako smjena Nešića postane stvarnost, to neće biti samo pravda za Nešića – to će biti udarac u srce najvažnijih političkih dinastija u BiH. Svi oni koji su decenijama koristili sistem za vlastite interese, vjerojatno se nadaju da će ovaj slučaj ostati još jedan propali pokušaj, jer BiH je, nažalost, zemlja gdje je teško zamijeniti one na vlasti, a još teže je izgraditi temelje za pravu pravdu.

Ko je zapravo odgovoran za ovo?

Jasno je – odgovornost je kolektivna. Od institucija koje ne rade svoj posao do političkih lidera koji omogućavaju korupciju kao svakodnevni način upravljanja državom, svi su oni na neki način doprinosili stvaranju ovog monstruoznog sustava. U trenutku kada Nešić, kao ministar sigurnosti, treba služiti kao primjer, zapravo je postao još jedan podsjetnik na to koliko je duboko ukorijenjena korupcija u samim institucijama.

Nešić neće biti ni prvi ni posljednji političar koji se suočava s ovakvim optužbama, ali hoće li ovo biti kraj njegove političke karijere ili samo još jedan udarac u postojani sistem? Ako nešto znamo o Bosni i Hercegovini, odgovor na to pitanje bit će puno složeniji nego što izgleda.