AKO je Italija čizma, Lecce joj čvrsto stoji na peti. Upravo ovdje, duboko u unutrašnjosti, nekoliko kilometara od baroknog grada, buka Bernabéua i intenzitet Stamford Bridgea kao da su iz nekog drugog života.
Okruženje je rustikalno, mirno i sporog tempa - potpuni kontrast frenetičnoj energiji koja je karakterizirala karijeru Edena Hazarda.
Prošle su skoro tri godine otkako je prestao igrati, a tišina koja je uslijedila nakon njegovog penzionisanja u 32. godini bila je opipljiva. Nakon perioda u Real Madridu, opterećenog povredama, koji je prerano okončao blistavu karijeru, Hazard nije tražio nikakvu pažnju. Okružen vinogradima umjesto defanzivcima, zavaljen u fotelji, djeluje potpuno smireno i zadovoljno životom nakon fudbala.
Penzionisan u 32. godini života
„Život ide jako brzo“, kaže Hazard, naslanjajući se. „Pogotovo u fudbalu. Jučer sam imao 19 godina, danas imam 35. Moraš uživati u tome, ne samo u fudbalu, već u svemu.“
Dok se mnogi igrači bore da se nose s prazninom nakon završetka karijere, Hazard je pronašao mir u jednostavnosti. "Porodica je ono što vas tjera da prebrodite", kaže on. "Moj život je jednostavan: ostajem kod kuće i uživam u malim stvarima sa suprugom, djecom i braćom. Kada igrate, stalno putujete, a kada prestanete, konačno imate vremena za njih bez stresa."
I dalje živi u Madridu, ali ne zbog fudbala, već „zbog porodice, djece, vremena i hrane“. O svom svakodnevnom životu govori sa smislom za humor. „Nikada nisam trenirao u 10 ujutro! Igrao sam samo subotom i to je bilo to“, kaže sa osmijehom. „Moj život je sada prilično jednostavan. Otac sam petero djece. Trenutno sam više taksista nego fudbaler, ali to je u redu.“
Pauza od igre mu je također dala drugačiju perspektivu na lige koje su obilježile njegovu karijeru. Debata o tome koja je jača - Premijer liga ili La Liga - je vječna, ali Hazard ima jasno mišljenje.
"Imaju različite stilove igre. Premijer liga je fizički zahtjevnija, nikad ne prestajete trčati. La Liga je tehnički zahtjevnija. U Madridu možete kontrolirati igru, ali u Premijer ligi nema šanse - morate igrati punom brzinom svih 90 minuta."
Saradnja sa Mourinhom
Priča o Engleskoj neizbježno vodi do Joséa Mourinha, koji ga je trenirao u Chelseaju. Svi imaju Mourinhovu priču, a Hazardova je tipično njegova - mješavina briljantnosti i lakoće koja je nekako uvijek funkcionirala. "Nemam samo jednu, imam ih mnogo", kaže uz smijeh. "Sjećam se prve godine kada je Mourinho stigao, otišao sam u Lille da gledam utakmicu i izgubio pasoš na putu nazad."
Posljedice su bile trenutne. "Nisam mogao ući u Englesku i propustio sam trening. Vratio sam se oko dva popodne. Kada je trening završio, morao sam mu se izviniti. Bio je to zaista loš trenutak za mene." Za mnoge bi to bio kraj, ali za Hazarda je to bio samo manji udarac. "Sljedeće sedmice me je izbacio iz tima i rekao da je to moja krivica, ali sam se vratio igri za vikend i sve je bilo u redu."
Uprkos povremenim trenjima, njegovo poštovanje prema portugalskom treneru ostaje veliko. "Mnogo", kaže kada ga pitaju šta je naučio od Mourinha. "Njegova strast prema fudbalu, način na koji vjeruje u igrače... način na koji smo trenirali s njim bio je nevjerovatan."
Ako je postao idol navijača u Chelseaju, Belgija je bila mjesto gdje je nosio snove cijele nacije. O Svjetskom prvenstvu 2018. govori sa posebnim sjajem u očima. "Možda nije smiješno, ali Svjetsko prvenstvo 2018. bilo je nevjerovatno. Imao sam priliku igrati sa svojim bratom. Biti kapiten svoje zemlje bilo je nešto posebno."
Belgija je završila treća, rezultat koji neke još uvijek proganja, ali ispunjava Hazarda ponosom. "To je potpuno zadovoljstvo. Osjećali smo da je Belgija bila nevjerovatna u tim godinama. Iako nismo osvojili titulu, ljudi danas kažu da smo bili bolji tim od Francuske", kaže on, a zatim zastaje. "To me čini ponosnim - ne zbog pobjede, već zbog onoga što smo zajedno stvorili."
Epizoda u stvarnom životu
I dalje prati reprezentaciju - "selektor mi je prijatelj" - i povremeno ide u Belgiju na odmor, iako preferira vrijeme u Madridu. A kada bi u šali ulogu "taksiste" zamijenio političkim stavom, imao bi jasan program.
"Današnja djeca vole PlayStation i YouTube. Moje pravilo broj jedan bi bilo: izađi napolje, igraj se na ulici, igraj fudbal i uživaj sa svojim prijateljima. Možda nema škole petkom - samo od ponedjeljka do četvrtka, a onda fudbal cijeli vikend."
Kada se osvrne na svoju karijeru, kao svoju najbolju utakmicu izdvaja četvrtfinale Svjetskog prvenstva 2018. protiv Brazila. A njegov omiljeni gol? "Možda onaj protiv Tottenhama", kaže, misleći na gol od 2:2 u finalu čuvene utakmice iz 2016. Taj gol je praktično okončao snove Tottenhama o tituli i utro put Leicesteru Claudija Ranierija.
Osvojio je Ligu prvaka s Real Madridom 2022. godine. "To je sjajan osjećaj, jer igraš za navijače i trofeje. Liga prvaka je jedan od najvećih trofeja koje možeš osvojiti. Iako nisam mnogo igrao, samo biti dio kluba koji toliko pobjeđuje i igrati s takvim igračima bilo je nevjerovatno."
Međutim, titula engleske Premijer lige, koju je dva puta osvojio sa Chelseajem, stavlja ga na isti nivo. "Osvojiti Premijer ligu je veoma teško, baš kao i Ligu prvaka ili Svjetsko prvenstvo. Posebno je jer toliko klubova može osvojiti titulu."
Kada ga pitaju ko je bio najpotcijenjeniji saigrač s kojim je igrao, ne oklijeva: "Uvijek sam mislio da je Mousa Dembélé jedan od najboljih veznih igrača svoje generacije. Ljudi nisu mnogo pričali o njemu jer nije davao golove, ali navijači u Premijer ligi znaju da je bio vrhunski igrač."
Sada je u Lecceu.
A zašto je danas u Lecceu? Veza vodi do starog prijatelja. "Počelo je s Willianom, mojim bivšim saigračem iz Chelseaja. Rekao mi je: 'Molim te, pridruži nam se.'"
"Nas" vodi Fabio Cordella, sportski direktor koji je odlučio stvoriti vlastiti "tim" - ne na terenu, već u vinogradu. Okupio je legende poput Ronaldinha, Andrija Ševčenka, Ivana Zamorana i Gianluigija Buffona kako bi zajedno kreirali vlastite etikete za vino. Hazard je najnovija zvijezda u ovoj neobičnoj postavi.
Priznaje da nije bio veliki ljubitelj vina tokom svoje karijere, ali vidi vezu između vina i fudbala. "To je pomalo kao fudbal - ne radi se o jednoj utakmici, već o karijeri od 10 ili 15 godina." A da li ga njegovo vino podsjeća na njega samog? "Da, naravno", kaže sa osmijehom. "Ovo vino je elegantno, baš kao i ja."
Hazarda ne treba pamtiti kao legendu. "Samo kao dobrog igrača i dobru, zabavnu osobu. Ne treba mi ništa više." Danas ima drugačiju sliku budućnosti. "Boca vina i porodica", kaže. "Vidim sebe kao sretnog djeda sa sijedom kosom, okruženog djecom. To je život koji želim."
