Baronesa Arminka Helić, članica Gornjeg doma britanskog parlamenta, ocijenila je da bi političko slabljenje Viktora Orbána moglo imati šire posljedice za Zapadni Balkan, posebno za Bosnu i Hercegovinu, navodeći da se time mijenja odnos snaga u međunarodnoj podršci političkim akterima u regionu.
U svom osvrtu Helić je istakla da je mađarski premijer godinama bio jedan od ključnih vanjskih oslonaca Milorada Dodika, kojeg opisuje kao prokremaljskog političkog lidera iz Republike Srpske, te da je ta podrška imala konkretne političke i diplomatske efekte.
“Godinama je Orbán služio kao ključni vanjski pokrovitelj Milorada Dodika, prokremaljskog moćnika iz entiteta Republika Srpska u Bosni. Dodikov projekt bio je dosljedan: oslabiti centralne institucije Bosne, učiniti državu nefunkcionalnom i na kraju težiti secesiji i ujedinjenju sa Srbijom. Njegovo poravnanje s Moskvom nije slučajno. Ono odražava namjernu strategiju iskorištavanja geopolitičkih podjela, uz istovremeno izbjegavanje pravnih i demokratskih ograničenja”, navodi Helić.
Ona dalje upozorava da je politička strategija koju pripisuje Dodiku praćena i ideološkim narativima, uključujući, kako tvrdi, revizionistički odnos prema ratnoj prošlosti i osjetljivim pitanjima poput Srebrenice.
“Mađarska pod Orbánom pružala je političko pokriće, diplomatsku zaštitu i materijalnu podršku, štiteći Dodika od koordiniranog međunarodnog pritiska. Orbánov odlazak uklanja jednog od najznačajnijih vanjskih pokrovitelja te strategije”, dodaje.
Helić ocjenjuje da Bosna i Hercegovina i dalje ostaje politički krhka država, čiji je institucionalni okvir, uspostavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom, istovremeno donio mir, ali i ostavio prostor za političke blokade i secesionističke tendencije.
“Dejtonski sporazum okončao je rat, ali je Bosnu ostavio ranjivom na secesionizam, što su Dodik i njegovi saveznici više puta iskorištavali – ne samo retorikom nego i kontinuiranim naporima da oslabe pravne i institucionalne temelje države. Uloga Mađarske učinila ju je izuzetkom unutar EU, razvodnjavajući zajedničke odgovore i signalizirajući da secesionizam i dalje može pronaći saveznike unutar Unije. Orbánov pad stoga remeti mrežu podrške koja je održavala destabilizirajuće aktere širom regije. Ta dinamika nije ograničena na Srednju Evropu”, ističe Helić.
U nastavku svog komentara ona se osvrće i na politiku Ujedinjenog Kraljevstva prema Bosni i Hercegovini, navodeći da su britanske sankcije uvedene 2022. godine protiv Milorada Dodika i njegovih saradnika ostale na snazi, ali i da postoje izazovi u vezi s utjecajem pojedinih aktera koji djeluju u političkom i diplomatskom prostoru.
“Godine 2022. britanska vlada uvela je sankcije Dodiku i njegovim saradnicima, uključujući zabrane putovanja i zamrzavanje imovine, nakon što je zaključeno da aktivno podriva ustavni poredak Bosne. Te mjere su zadržane. Ipak, postoji zabrinjavajući razvoj događaja u samoj Britaniji. Dva bivša britanska ambasadora sada su registrirana u okviru sheme za registraciju stranog utjecaja kao lobisti za entitet Republika Srpska. Njihov cilj je ‘otvoriti i razviti novi, diskretni kanal komunikacije’. U praksi, takvi napori riskiraju da sankcioniranom rukovodstvu daju upravo ono što želi: pristup, legitimitet i postepeno slabljenje političke izolacije”, podcrtava Helić.
Ona dodatno upozorava da se, prema njenom mišljenju, radi o pokušajima političkog preoblikovanja secesionističkih politika kroz diplomatske kanale, a ne o stvarnom dijalogu.
“Angažiranje bivših diplomata služi tom cilju, ublažavajući Dodikov imidž u inostranstvu bez ikakve promjene u njegovom ponašanju. Tajming je nezgodan. Kako Rycroft Review jasno navodi: ‘Britanija se suočava s trajnim problemom stranih interesa koji nastoje vršiti utjecaj i miješati se u našu politiku’. U tom kontekstu, svaki prijedlog da se sankcioniranim akterima omogući posredan pristup britanskim političkim mrežama, blago rečeno, neugodno se uklapa u zaključke pregleda i riskira slanje pogrešnog signala”, kaže Helić.
Ona se osvrće i na američku politiku, navodeći da su promjene u Washingtonu imale direktan utjecaj na režim sankcija.
“Sjedinjene Države, dodaje, nude upozoravajući primjer, a Dodik je prije predsjedničkih izbora 2024. pokušavao pridobiti saradnike Donalda Trumpa i angažirao lobiste koji su njegovu agendu predstavili kao odbranu “kršćanskih vrijednosti” i odbacivanje liberalnog internacionalizma.
“Strategija se pokazala učinkovitom. U oktobru 2025. Trumpova administracija ukinula je sankcije Dodiku, njegovoj porodici i desetinama saradnika bez javnog objašnjenja ili vidljivih ustupaka. Time je Washington ojačao snage koje je Moskva dugo podržavala u nastojanju da oslabi Dejton i destabilizira Evropu iznutra”, ističe.
Na kraju, Helić zaključuje da bi međunarodna zajednica trebala iskoristiti trenutne geopolitičke promjene za jačanje, a ne slabljenje pritiska na političke aktere koji, prema njenim riječima, dovode u pitanje stabilnost Bosne i Hercegovine.
“Orbánov odlazak stvara rijedak strateški prostor. Ujedinjeno Kraljevstvo i njegovi partneri u EU trebaju ga iskoristiti za jačanje, a ne ublažavanje pritiska na one koji bi željeli razgraditi poslijeratni poredak u Bosni – u interesu stabilnosti regije i šireg evropskog mira”.
