Nakon trodnevnog pješačenja dugog stotinu kilometara kroz šume, brda i doline istočne Bosne, blizu sedam hiljada učesnika ovogodišnjeg Marša mira stiglo je u Memorijalni centar Srebrenica – Potočari.
Na ovo hodočašće sjećanja i poštovanja krenuli su u utorak ujutro iz Nezuka, slijedeći isti onaj put kojim su 1995. godine prošli hiljade muškaraca i dječaka u pokušaju da pobjegnu od smrti.
Učesnici su proživjeli samo djelić onoga što su preživjeli Podrinjci u julu 1995. godine – iscrpljenost, bol, tišinu prirode koja skriva zločine. Pješačeći tri dana kroz planinske predjele, učesnici su se prisjećali svakog izgubljenog života, svakog imena koje će sutra biti pročitano, svake sudbine koja je ostala urezana u kolektivno sjećanje.
Oni su stigli u kasnim poslijepodnevnim satima u četvrtak, gdje su ih dočekali članovi porodica žrtava, preživjeli, volonteri i predstavnici brojnih organizacija. Emocije su bile duboke, riječi često nepotrebne, ali prisutna je bila tiha snaga – poruka da se ne zaboravi.
„Put kojim smo prošli mijenja čovjeka. Ne možeš se vratiti isti nakon što ovim putem prođeš. Svaki korak nosi priču o bolu, ali i o nadi“, rekao je jedan od učesnika, držeći u ruci maramu s natpisom imena žrtava.
Marš mira, koji se održava svake godine povodom obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, nije samo fizički poduhvat. To je duhovno i emocionalno putovanje koje povezuje prošlost i sadašnjost, i šalje jasnu poruku svijetu – da se zlo ne ponovi.
Sutra će u Memorijalnom centru biti klanjana kolektivna dženaza i ukopani posmrtni ostaci još sedam identifikovanih žrtava. Među njima su i najmlađe – dvojica devetnaestogodišnjaka, ubijena u julu 1995. godine, a čiji su ostaci pronađeni i identificirani gotovo tri decenije kasnije.
Oni koji su ovih dana prošli stazama smrti i spasa, sutra će stati u tišini među mezarima. Mnogi će po prvi put izgovoriti Fatihu ispred bijelih nišana, ali svi će sa sobom ponijeti isto – zavjet da će sjećanje živjeti i u godinama koje dolaze.
