Nakon 40 dana brutalnog sukoba koji je uzdrmao Bliski istok i uzdrmao globalnu sigurnosnu arhitekturu, Iran i Sjedinjene Američke Države konačno sjedaju za pregovarački sto – i to u Islamabad, glavnom gradu Pakistan.
I dok zvaničnici obje strane pokušavaju ostaviti dojam spremnosti na kompromis, iza kulisa se vodi surova igra moći, nepovjerenja i političkih ultimatuma.
Premijer Pakistana, Shehbaz Sharif, najavio je dolazak delegacija i razgovore opisao kao “historijsku priliku” da se rat zamijeni diplomatijom. Ipak, uprkos optimističnim tonovima, jasno je da će ovi pregovori biti sve osim jednostavni.
IRANSKI USLOVI: BEZ USTUPAKA NEMA RAZGOVORA
Teheran je na pregovore stigao s jasno definisanim zahtjevima. Delegaciju predvodi predsjednik parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf, koji je još prije dolaska u Islamabad poručio da Iran neće ni sjesti za sto bez konkretnih poteza druge strane.
Ključni uslovi su:
hitan prekid vatre u Libanu,
oslobađanje zamrznute iranske imovine u inostranstvu.
U delegaciji su i ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi, sigurnosni zvaničnik Ali Akbar Ahmadian, te guverner Centralne banke Abdolnasser Hemmati – što jasno pokazuje da se ne pregovara samo o ratu, nego i o ekonomiji, sankcijama i globalnoj trgovini.
ŠEST MILIJARDI KAO ULAZNICA ZA PREGOVORE
U jednom od ključnih pomaka, Washington je pristao da oslobodi čak 6 milijardi dolara zamrznutih iranskih sredstava – potez koji mnogi vide kao prvi ozbiljan ustupak SAD-a.
Ova sredstva, koja su bila blokirana kroz međunarodne finansijske kanale, trebala bi biti transferisana uz posredovanje Katara i Južne Koreje. Ukupna zamrznuta imovina Irana procjenjuje se na između 100 i 120 milijardi dolara, što ovaj potez čini tek vrhom ledenog brijega.
TVRDA RETORIKA IZ WASHINGTONA
I dok se formalno otvara prostor za dijalog, retorika iz Washingtona ostaje oštra. Američki predsjednik Donald Trump nije propustio priliku da zaprijeti novom vojnom silom:
“Ako ne bude sporazuma, naše oružje će govoriti – i to efikasnije nego ikada prije.”
Trump insistira da je jedini pravi cilj eliminacija mogućnosti da Iran razvije nuklearno oružje, dok je ideju promjene režima pokušao gurnuti u drugi plan – iako njegove izjave često sugeriraju suprotno.
Posebno je naglasio strateški značaj Hormuški moreuz, kroz koji prolazi oko petine svjetske nafte, poručivši da će taj pravac “ostati otvoren bez obzira na sve”.
AMERIČKA DELEGACIJA: NEMA STRPLJENJA ZA IGRE
Delegaciju SAD-a predvodi potpredsjednik JD Vance, uz prisustvo specijalnog izaslanika Steve Witkoff i političkog savjetnika Jared Kushner.
Vance je jasno poručio:
“Ako pokušaju kupovati vrijeme i odugovlačiti, neće naići na razumijevanje.”
Drugim riječima – pregovori će imati kratak rok trajanja i još kraći fitilj.
IRANSKO NEPOVJERENJE: “DOBRA VOLJA POSTOJI, ALI POVJERENJE NE”
Ghalibaf je otvoreno priznao ono što svi već znaju – odnosi između dvije zemlje su duboko narušeni.
“Imamo dobru volju, ali nemamo povjerenje. Naše iskustvo s Amerikom je iskustvo prekršenih obećanja.”
Ova izjava možda najbolje opisuje atmosferu u kojoj pregovori počinju: formalni dijalog bez stvarnog povjerenja.
ISLAMABAD POD OPSADOM
Dok se političari pripremaju za razgovore, Islamabad je praktično pretvoren u tvrđavu. Više od 10.000 pripadnika sigurnosnih snaga raspoređeno je širom grada, a ključne saobraćajnice su zatvorene.
Aerodromski prilazi, uključujući put prema vojnoj bazi Nur Khan, blokirani su kontejnerima i bodljikavom žicom. Proglašena je “crvena uzbuna”, što jasno pokazuje koliko su vlasti svjesne rizika.
RAT KOJI JE PROMIJENIO REGIJU
Sukob koji je počeo 28. februara, nakon zajedničkih napada SAD-a i Izraela na iranske vojne i nuklearne ciljeve, ostavio je iza sebe hiljade mrtvih i razorenu infrastrukturu.
Iran je odgovorio zatvaranjem Hormuškog moreuza, što je izazvalo globalni energetski šok i poremetilo međunarodnu trgovinu. Privremeno primirje postignuto 8. aprila sada visi o koncu i ističe 22. aprila.
ŠTA JE ZAISTA NA STOLU?
Iza diplomatskih fraza kriju se duboki i gotovo nepomirljivi interesi:
Američki plan (15 tačaka):
kontrola iranskog nuklearnog programa,
otvaranje Hormuškog moreuza,
ograničavanje regionalnog utjecaja Irana.
Iranski plan (10 tačaka):
ukidanje svih sankcija,
pravo kontrole nad moreuzom,
uvođenje tranzitnih taksi,
prekid vojnih operacija u regiji.
Posebno osjetljivo pitanje ostaje Liban, gdje Iran insistira na uključivanju prekida vatre u širi sporazum, dok izraelske operacije dodatno komplikuju situaciju.
IZMEĐU DIPLOMATIJE I NOVOG RATA
Ovi pregovori nisu samo još jedan diplomatski sastanak – oni su test koliko je svijet spreman da izbjegne novu eskalaciju.
S jedne strane stoji ratom iscrpljen Iran, ali odlučan da izvuče maksimum iz pregovora. S druge strane su Sjedinjene Države, uvjerene u svoju vojnu nadmoć i nespremne na dugotrajne pregovaračke igre.
Između njih – Pakistan, koji pokušava igrati ulogu posrednika dok balansira između globalnih sila.
Ako pregovori uspiju, mogli bi označiti početak deeskalacije. Ako propadnu – Bliski istok bi mogao ući u još mračniju i opasniju fazu sukoba.
Jedno je sigurno: ovo nije kraj krize, nego tek početak nove, neizvjesne igre.
