Izraelske novine su u petak otkrile da će premijer Benjamin Netanyahu predstaviti tri crvene linije tokom sastanka s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom krajem ovog mjeseca, ali bez ikakve garancije da će ih Washington prihvatiti.
Izraelski list Maariv smatrao je da će "sastanak u Mar-a-Lagu (Trumpova rezidencija na Floridi) odrediti hoće li Izrael kontrolirati politiku u Gazi ili postati sporedna stranka".
Napomenula je da "Netanjahu s velikim iščekivanjem očekuje sastanak".
Rekla je: „U Izraelu se stvara uznemirujući osjećaj: ovaj put ga Trump neće čekati s toplim zagrljajem i slikom bujnog vrta, već s ogromnim paketom zahtjeva.“
Izjavila je da će Trump Netanyahuu postaviti jedno pitanje „pristojno i čvrsto: Slažete li se ili ste vi problem?“ To je pravo značenje straha u Netanyahuovom krugu da „Trump planira da ga (ukrajinskog predsjednika Volodimira) učini Zelenskim“: ne da ga napusti, već da ga pretvori u nekoga ko opstruira „veliki mir“ u Gazi - ako insistira na svojim zahtjevima.
Rekla je: "29. decembra, dvojica lidera će se sastati licem u lice u odmaralištu Mar-a-Lago. Zvanično, dnevni red uključuje: prelazak na drugu fazu Trumpovog plana za Gazu - stvaranje multinacionalnih snaga, razoružavanje Hamasa i rehabilitaciju civila."
Dodala je: „U praksi, ovaj sastanak će odrediti da li Izrael i dalje kontroliše svoju politiku ili je postao samo još jedan igrač u međunarodnom procesu kojim upravljaju Doha, Ankara i Washington.“
Nastavila je: „Ono što duboko brine Izrael jeste da se američki stav u protekla dva mjeseca o dvije ključne tačke - turskom prisustvu u stabilizacijskim snagama i dogovoru o operacijama protiv Hamasa - odstupio od izraelskog stava.“
Dodala je: „Kada je Vijeće sigurnosti usvojilo Trumpov plan u novembru, prevladavajuće razumijevanje u Izraelu bilo je jasno: Izrael bi efektivno imao pravo veta na formiranje multinacionalnih snaga. Ne želite Turke? Neće biti nikakvih Turaka.“
Dodala je: „Ali sada Amerikanci govore drugačije. Tom Barrack, glavni izaslanik predsjednika, otvoreno nagovještava potrebu da se Turska pridruži, posebno zbog njenih vojnih sposobnosti i komunikacijskih kanala u Gazi.“
U tom smislu je napomenula da se "drugim riječima, ono što Izrael smatra prijetnjom u Washingtonu predstavlja kao prednost. To više nije taktičko pitanje, već erozija principa: od smatranja Turske izraelskom crvenom linijom do smatranja da je 'sljedeći dan' legitimni pružatelj usluga."
Rekla je: „Situacija je drugačija, ali slična, u pogledu razoružanja Hamasa. Netanyahu je više puta izjavio, javno i privatno, da potpuni prelazak na drugu fazu počinje samo jednom tačkom: demontažom Hamasove infrastrukture. Sve ostalo, posebno rekonstrukcija, mora doći kasnije. Tek nakon što Hamas položi oružje - 'na pravi ili teži način', kako je Netanyahu to opisao u svojim nedavnim govorima.“
Dodala je: „Ali u ažuriranoj američkoj viziji, razoružanje više nije konačni uslov za otvorenost, već cilj unutar procesa. Ambasador UN-a Mike Walles, koji je nedavno posjetio Izrael, naglasio je potrebu da Hamas ode, a istovremeno je govorio o uspostavljanju civilne vlasti i snaga za postizanje stabilnosti i obnove.“
Rekla je: „U međuvremenu, raste pritisak na Izrael da krene naprijed s ostalim fazama, čak i u nedostatku jasnog vremenskog okvira za potpuno demontiranje vojnog krila. Upravo tu Doha ističe svoju namjeru. Katar ne krije svoju namjeru da 'gurne Izrael u drugu fazu' i koristi regionalni mandat koji je dobio i svoj lični utjecaj na Trumpa.“
Dodala je: „Što se tiče Turske, ona nastoji da se etablira kao stranka sposobna za dijalog sa svima - Amerikancima, Hamasom i Egipćanima - čime bi osigurala svoje prisustvo u Gazi. Trump pažljivo sluša obje strane.“
Dodala je: „Osim toga, Amerikanci rade na izgradnji mehanizma koji im omogućava da pritisnu dugme čak i bez punog izraelskog odobrenja: imenovanje američkog generala u činu general-majora da vodi međunarodne snage i osnivanje 'mirovnog vijeća' na čelu s Trumpom radi upravljanja sredstvima, projektima i nadzora.“
Objasnila je da to znači "bez ijednog američkog vojnika na terenu, ali sa gotovo potpunom američkom kontrolom nad procesom obnove. Kada se ovaj okvir uspostavi, pitanje koje ćete postaviti Netanyahuu u Miamiju bit će jednostavno: Da li se pridružujete po izboru ili ste označeni kao osoba koja opstruira napredak?"
U tom smislu, istakla je da "Netanjahu ide tamo s tri crvene linije: bez turskog prisustva u stabilizacijskim snagama, bez rekonstrukcije prije nego što se Hamas razoruža i bez izraelskog povlačenja koje bi omogućilo Hamasu da se obnovi."
Ali je rekla: „Predsjednik Trump želi da nakon sastanka dobije nešto drugačije: rasporede, listu zemalja učesnica - uključujući Tursku ako je moguće - i fleksibilniju formulu za razoružanje, obavezujući cilj, ali ne i automatsku prepreku.“
Dodala je: „Postoji sve veći jaz između ova dva seta očekivanja.“
Nastavila je: „U ovoj stvarnosti, 'pravljenje Bibija Zelenskog' ne znači pretvaranje njega u žrtvu, već guranje u poziciju u kojoj se svako njegovo odbijanje prikazuje kao neodgovorno odbijanje, a svaka početna rezervacija se doživljava kao odlaganje 'historijskog sporazuma'.“
Nastavila je opisivati očekivani kraj predstojećeg sastanka: „Nasmijana fotografija na travnjaku Mar-a-Lago, nejasna izjava o 'značajnom napretku u drugoj fazi' i nagovještaj 'novih regionalnih partnerstava' - uz šutećeg, ili mucajućeg, Netanyahua, uz američkog predsjednika, koji američkoj i globalnoj javnosti govori ko je za, a ko protiv.“
Nastavila je: „Pitanje je: Hoće li premijer biti lider spreman platiti političku cijenu za odbacivanje ili neko ko se nada da će duže ostati na vlasti, čak i ako to dolazi po cijenu postepenog odustajanja od izraelske kontrole nad sudbonosnim odlukama u Gazi? Upravo tu, a ne u bilo kojoj formalnoj formulaciji Trumpovog plana, bit će određeno ko je zadužen za priču – a ko samo objašnjava na šta je retroaktivno pristao.“
