Tajni pregovori SAD-a i Irana smatraju se signalom mogućeg američkog povlačenja...
Od svih ratova koje je Amerika pokrenula na Bliskom istoku u posljednjih nekoliko decenija, sukob s Iranom rizikuje da bude ne samo ekonomski najskuplji, već i politički najfatalniji za američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Ono što je počelo kao demonstracija sile radi nametanja američke dominacije u Perzijskom zaljevu postepeno se pretvara u krizu koja bi mogla potopiti njegov predsjednički mandat i poljuljati sam globalni poredak koji su SAD izgradile nakon Hladnog rata.
Hormuški moreuz nije samo morski put. To je moreuz kroz koji prolazi oko petine svjetske nafte. Ko god kontroliše Hormuz, kontroliše ekonomski ritam planete. I Iran to zna bolje od bilo koga.
Trumpova strateška greška bila je vjerovanje da se Teheran može zastrašiti selektivnim bombardiranjem, sankcijama i američkim vojnim demonstracijama. Ali Iran nije Irak iz 2003. godine, niti Gadafijeva Libija. To je regionalna sila s ogromnim asimetričnim kapacitetima, mrežama saveznika širom Bliskog istoka i sposobnošću da Perzijski zaljev pretvori u ekonomski pakao za Zapad.
Danas, nakon sedmica napetosti, napada na trgovačke brodove i globalnih strahova od zatvaranja Hormuškog moreuza, tržišta daju najjasniji signal panike. Cijene energije silovito osciliraju, pomorsko osiguranje poraslo je na alarmantne nivoe, a evropske ekonomije osjećaju prve posljedice krize. Amerika shvata da se rat s Iranom ne dobija raketama Tomahawk, već strateškim strpljenjem; nešto što Trumpova administracija nikada nije pokazala.
Najveća ironija je da se Donald Trump vratio na vlast obećavajući da će okončati beskrajne ratove koje Amerika vodi. Napao je neokonzervativni establišment, obećao ekonomski izolacionizam i obećao da Amerika više neće biti "svjetski policajac". Ali danas je Trump taj koji gura Sjedinjene Države ka sukobu koji bi se mogao pokazati katastrofalnijim od Iraka i Afganistana zajedno.
Njegov problem nije samo vojni. On je politički.
Ako Hormuz bude blokiran čak i djelimično sedmicama, posljedice po američku ekonomiju bit će brutalne. Inflacija će eksplodirati. Cijene goriva će pogoditi američku srednju klasu. Wall Street će paničariti. A Amerikanci ne opraštaju predsjednicima kada im se dotaknu džepovi.
Trump možda pobjeđuje u televizijskim bitkama nacionalističkom retorikom, ali ne može kontrolirati globalno tržište nafte. Tu počinje njegov politički pad.
Na međunarodnoj sceni, šteta je možda i veća. Evropski saveznici pokazuju otvorenu nervozu zbog američke strategije. Saudijska Arabija i Emirati strahuju da bi mogli postati direktne mete iranske odmazde. Kina i Rusija krizu vide kao idealnu priliku za slabljenje američkog utjecaja na Bliskom istoku.
Za Peking, svako slabljenje američke kontrole nad energetskim rutama je strateška pobjeda. Za Moskvu, Amerika uvučena u još jedan skupi rat je najveći geopolitički dar.
Ali najveći udarac Trumpu mogao bi doći iz same Amerike. Ako se sukob pogorša američkim žrtvama, ekonomskom recesijom i energetskom krizom, onda će se narativ o "jakom predsjedniku" brzo srušiti. Amerikanci mogu tolerirati političku aroganciju, ali ne i beskrajne ratove koji potkopavaju njihov svakodnevni život.
Hormuz postepeno postaje simbol ograničenja američke moći. A Donald Trump riskira da bude zapamćen kao predsjednik koji je ušao u Perzijski zaljev da pokaže snagu, ali je na kraju razotkrio američku slabost suočenu s modernim asimetričnim ratovanjem.
Na kraju krajeva, američka politička historija ima gvozdeno pravilo: predsjednici mogu preživjeti skandale, ali rijetko preživljavaju ratove koji izmaknu kontroli.
A Hormuz bi mogao biti upravo taj rat.
