Bosna i Hercegovina ponovo ulazi u međunarodne sudove kao na pokretnu traku — svaki dan, nova tužba, novo “izvinite, entitet je zabrljao, ali državo plati”.
Hrvatska, Slovenija i Srbija već pripremaju advokatske timove, a građani, već iscrpljeni aferom “Viaduct”, sada gledaju mogući novi val štete od nekoliko stotina miliona maraka. Ciljaju se rupe nastale zbog neodgovornosti, haotičnih koncesionih odluka i skandala koji godinama izlaze iz Banja Luke poput industrijske trake.
Hrvatski zahtjev: 102 miliona eura — račun za propali projekt vjetroparka iz 2012.
Zagrebačka kompanija Kermas energija traži vrtoglavih 102 miliona eura od BiH jer je Vlada Republike Srpske 2012. potpisala, pa potom prekršila ugovor o izgradnji vjetroparka Trusina kod Nevesinja. Neodgovornost je bila planski orkestrirana, tvrdi više aktera: prvo se dodijeli koncesija, obećaju milijarde, politički profit ubere, projekat se sabotira – i onda račun ide državi.
I tako RS godinama “kreativno” potpisuje, raskida, pa se pravi nevina, dok arbitražni troškovi padaju na državni budžet. Mehanizam je jednostavan: entitet pravi štetu, strana kompanija tuži državu, a mi plaćamo.
Ista pravna kancelarija koja je već dobila arbitražu u slučaju Viaduct sada se pojavljuje i ovdje. Dakle, protivnici su već dokazano efikasni.
Drugi front: Slovenci i Srbi tuže zbog navodnog oduzimanja zemljišta u Rudom
Istovremeno, dva slovenačka i tri srpska državljanina tvrde da su im RS i općina Rudo protupravno oduzeli imovinu. Predstavlja ih advokat Goran Bubić — isti onaj poznat po parnicama protiv Milorada Dodika. Dakle: međunarodni akteri, iskusni pravnici, pripremljene dokumentacije, ozbiljne štete.
Ovo više nisu izolovani incidenti. Ovo je pravna struktura neodgovornosti koja traje deceniju i po.
Vijeće ministara pokušava gasiti požar koji su drugi zapalili
Predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto pokušava ostaviti dojam kontrole: priča o pregovorima, timovima i mirnim rješenjima. Ali realnost je surova – arbitražni postupci tog tipa ne gase se “mirno”, nego se završavaju ili nagodbom od desetina miliona ili presudom od stotina miliona.
Država sada mora izmišljati timove da popravljaju štetu koju su drugi počinili.
RS ministri sada glume razumne pregovarače
Petar Đokić, ministar energije RS, sada govori o “profesionalnim razgovorima” i “uslovima za dogovore”. Pitanje je samo jedno: gdje je ta profesionalnost bila 2012? Kad je koncesija dijeljena, kad su se obećavale kule i gradovi, kad se nije radilo ništa što zakon zahtijeva?
Konaković direktno: Dodik i Cvijanović imaju matricu — otmeš, prevariš, raskineš, pa država plati
Ministar vanjskih poslova BiH, Elmedin Konaković, otvoreno kaže ono što svi znaju:
dodijeliš koncesiju svojevoljno,
obećaš investicije,
izigraš sagovornika,
projekat propadne,
državu sačeka tužba,
građani plaćaju.
Sve se dešava u kontinuitetu: isti advokati, ista politička imena, isti scenarij.
Pouka iz Viaducta: RS pravi štetu, međunarodni sud kaže – plati BiH
Slučaj Viaduct bio je opomena. Neodgovorno ponašanje Vlade RS dovelo je do toga da slovenačka firma dobije spor koji je završio blokadom računa državne agencije BHANSA-e. Intervenisao je visoki predstavnik Christian Schmidt — jer država više nije imala mehanizme da se zaštiti od entitetskih gafova.
I sada se taj model ponavlja.
Ministri upozoravaju: ovo nije “obična greška”, već finansijski kriminal bez posljedica
Edin Forto je jasan: vrijeme je da tužilaštvo konačno procesuira ljude koji su oštetili državu za stotine miliona.
Šemsudin Mehmedović i Branislav Borenović idu dalje: poručuju da slučaj Viaduct mora završiti pred pravosudnim institucijama — jer se mora zaustaviti praksa gdje RS investira “skoro ništa”, napravi štetu preko 100 miliona, a onda glumi žrtvu i prebacuje trošak na Sarajevo.
BiH plaća, RS potpisuje – i tako već 20 godina
Vijeće ministara sada se nada da će pregovarački timovi uspjeti spriječiti nove arbitraže. Ali iskustvo iz posljednjih decenija pokazuje da se šteta skoro uvijek prelijevala na državu, a odgovornost nikada nije došla na sto.
BiH se upravo nalazi pred još jednom pravnom krizom, dok entitetske strukture i njihovi politički akteri ostavljaju iza sebe trag koncesionih odluka koji prijete da postanu najskuplji politički eksperimenti u novijoj historiji zemlje.
