Odluka Sabora Hrvatske da usvoji zakon o izgradnji centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na lokaciji Čerkezovca na Trgovskoj gori izazvala je niz reakcija u Bosni i Hercegovini, ali i šire u međunarodnoj zajednici.
Iz Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS-a naglašavaju da je procedura koju je Hrvatska primijenila brza i formalno transparentna, ali suštinski isključuje Bosnu i Hercegovinu iz ključnih faza odlučivanja.
Problem leži u činjenici da je hrvatski zakon derogirao vlastiti Zakon o prostornom planiranju iz 2023. godine, koji predviđa donošenje državnog plana prostornog razvoja. Taj plan, koji bi uključivao detaljne procese odlučivanja i regionalne konsultacije, još uvijek nije donesen, što Hrvatskoj omogućava da unilateralno odlučuje o lokaciji Trgovske gore. Stručnjaci iz BiH ističu da je makrolokacija odabrana prema prethodnoj strategiji iz 2017. godine, bez uključivanja bh. struke i lokalnog stanovništva, i da značajno utiče na teritoriju i ekonomske interese Bosne i Hercegovine, posebno u Unsko-sanskom kantonu i dijelovima Republike Srpske.
Važnost lokacije Trgovska gora za Hrvatsku leži u njenoj udaljenosti i niskom broju stanovnika, što smanjuje neposredni utjecaj na domaće stanovništvo i olakšava realizaciju projekta. S druge strane, za Bosnu i Hercegovinu i lokalnu zajednicu u okolini granice, potencijalni rizici od radioaktivnog otpada su daleko veći. Ekološka udruženja u obje zemlje izrazila su protivljenje lokaciji, dok hrvatski fond za razgradnju nuklearne elektrane Krško provodi aktivnosti kojima nastoji ublažiti strahove lokalnog stanovništva.
Bosna i Hercegovina se sada priprema za međunarodno sučeljavanje prema Espo i Arhus konvenciji, koje će biti održano u maju 2026. godine u Ženevi. Ekspertski tim, uključujući domaće i međunarodne pravne stručnjake, priprema dokumentaciju koja dokazuje neprimjerenost lokacije Trgovske gore. U toku su i naučna istraživanja i akademske analize koje podupiru argumentaciju BiH.
Ministarstvo prometa i komunikacija BiH Edin Forto opisuje hrvatsku odluku kao „neprijateljski čin“, ističući da formalne konsultacije ne mogu zamijeniti suštinsku saradnju. Pitanje saradnje između dvije zemlje posebno je osjetljivo jer ranije zajedničke inicijative, poput kandidature Štrbačkog buka za UNESCO, pokazuju da su zajednički projekti mogući, ali zahtijevaju stvarnu volju i transparentnu razmjenu informacija.
Odluka Hrvatske i postupak oko Trgovske gore stavlja Bosnu i Hercegovinu u jedinstvenu poziciju u kojoj mora kombinovati pravne, naučne i diplomatske instrumente kako bi zaštitila interese svojih građana i okoliša. Ovaj slučaj jasno pokazuje koliko prekogranični ekološki projekti mogu imati političke, ekonomske i sigurnosne implikacije, te koliko je važna suštinska saradnja između susjednih država u donošenju odluka koje utiču na životne sredine i lokalne zajednice.
