Vlasti u bh. entitetu RS nastavljaju s udarima na Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Nakon višegodišnjeg preuzimanja imovine od države Bosne i Hercegovine i od privatnih vlasnika na teritoriji tog entiteta kroz entitetski Zakon o katastru, proces se produbljuje izmjenama Zakona o nepokretnostima.
Tim izmjenama otvara se mogućnost da se ranije preuzeta imovina prenosi na treća lica, fizička ili pravna, u skladu s entitetskim interesima. Sagovornici ukazuju na to da takva praksa podrazumijeva privilegovani pristup imovini osobama srpske nacionalnosti.
Prema ocjenama pravnih i političkih aktera, riječ je o normativnom pristupu kojim se kroz zakonodavne procedure mijenja vlasnička struktura i faktički dovode u pitanje nadležnosti države.
Spore procedure i šutnja institucija
Ovo predstavlja završnu fazu pritiska na povratnike u RS-u, koji se bore s dugotrajnim postupcima i uglavnom su prepušteni sami sebi, navodi advokat Emir Kovačević, zastupnik više povratnika u postupcima utvrđivanja prava na nepokretnosti. Ističe da su se obraćali brojnim institucijama, ali da je konkretnu podršku ponudila jedino Islamska zajednica.
Emir Kovačević, advokat:
Povratnici ostaju bez imovine? Ignorisanje odluka Ustavnog suda produbljuje krizu Jer pravni postupci su skupi i ne samo skupi nego i dugo traju i vjerujem da ovi ljudi koji rade ovakve stvari imaju i to u vidu da će mnogi ljudi da odustaju zato što nemaju ili sredstava ili strpljenja da vode te prave postupke, a nama preostaje jedino da se uzdamo u odlučnost tih ljudi i u pravni sistem i voditi postupke. Ja moram reći da pravni postupci i da imamo rezultata, nije to beznadežno, mi uspijemo, svi moji prigovori koje ja ističem u žalbi sudovi to uvaže i sudovi jasno kažu ne može komisija proglašavati građane uzurpatorima samo na osnovu izjave pravobranioca, moraju se provesti određeni dokazi, moraju se iznijeti neke činjenice i u tom smislu ja moram reći da sam optimista, ima tu rezultata može se tu raditi ali mi moramo prije svega tim ljudima pomoći koji se bora za svoju zemlju jer istini za volju to nije samo pitanje imovine tih ljudi nego je pitanje BIH kao države.
Prema njegovim riječima, problem ima dvostruku dimenziju, procesnu, zbog visokih troškova i sporosti postupaka, i sistemsku, jer se spor ne odnosi isključivo na individualna vlasnička prava nego zadire u ustavni poredak i pitanje titulara državne imovine.
Politika i koncept entitetske 'nacionalizacije'
Stav je sagovornika da se kroz osporavanje statusa Bosne i Hercegovine kao vlasnika imovine dugoročno nastoji ojačati entitetska kontrola i izgraditi model koji entitetu daje obilježja kvazidržavne strukture sa sopstvenom imovinskom bazom.
Ćamil Duraković, potpredsjednik RS-a, upozorava:
Uporedo Bošnjaci gube zemlju, svakim danom sve više i više zemlje koja nije imala nasljednike upisuje kao imovina RS i to je suština i to je ustvari sva ideja iza jeste ustvari da se entitet nacionalizira i da se prikaže kao kvazi državom koja ima svoju imovinu a sve to su neke predispozicije za budući i konačni plan o toj secesiji, to se ovdje radi otvoreno ali nažalost bojim se da će biti kasno kada shvate oni koji su mogli eventualno ovome stati u kraj jer će to biti ogroman i veliki problem i sada i danas državna imovina stvara BIH veliki problem i na njenom putu ka NATO savezu i EU i svugdje tamo gdje težimo, tapkamo u mjestu zbog zakona o državnoj imovini koji bi riješio sva ova pitanja od najnižih nivoa do najviših u državi a to je da država BIH treba i mora biti jedini vlasnik nad državnom imovinom.
Pravni okvir dodatno usložnjava činjenica da je Ured visokog predstavnika 2005. godine nametnuo Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, uz kasnije izmjene koje su usklađene s odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Ta zabrana ostaje na snazi do donošenja državnog zakona o imovini ili drugačije odluke visokog predstavnika.
U praksi se, prema tvrdnjama sagovornika, odluke Ustavnog suda i odluke visokog predstavnika često zanemaruju, posebno u postupcima javnog izlaganja nepokretnosti i upisa vlasništva.
Emir Kovačević, advokat:
Ja znam da je taj momenat stavljen van raspolaganja i vrlo jasne odluke imamo ustavnog suda gdje je rečeno da entiteti ne mogu biti vlasnici državne imovine koja je upisana na BIH ali ja nažalost moram reći da to se svakodnevno dešava. Jer imamo izlaganje nepokretnosti na javni uvid koji je u mnogim opštinama sada u postupku u RS i svakodnevno se izdaju rješenja gdje se upisuje RS kao vlasnik. Apsolutno se ignorišu i zaobilaze odluke Ustavnog suda i visokog predstvanika.
Redakcija je uputila pitanje Uredu visokog predstavnika o pravnom značaju njegovih odluka i mogućnosti da entiteti donose propise koji ih praktično neutrališu, ali odgovor nije dostavljen do zaključenja teksta.
Duraković dodatno problematizuje izostanak snažnije reakcije međunarodnih aktera:
Zašto oni koji jedini isključivo mogu da riješe taj problem kroz nametanje jednog zakona o državnoj imovini, oni očito daju lokalnim politikama da o tome odlučuju znajući da nisu u stanju evo koliko godina da se dogovore oko toga. Teško je utvrditi ko je najodgovorniji ali najviše su odgovorni oni koji navodno štite i brane interese države BiH uljučujući i međunarodnu zajednicu koja svako malo je na stanovništvu poštivanja suvereniteta, integriteta države a uporedo imamo one koji konstatno ruše i suverenitet i integritet i poslije toga oni čak i posjećuju na njihovim radnim mjestima u ovom djelu države gdje mi živimo.
Iz Sarajeva, kao glavnog grada Bosne i Hercegovine, nema snažnijih političkih reakcija. Spor oko državne imovine i dalje je jedno od ključnih ustavnopravnih pitanja. Iako bi 2026. godina mogla donijeti nove okolnosti, promjene možda neće biti motivisane isključivo zaštitom povratnika, nego i rastućim interesom stranog kapitala.
Ekonomski pritisci mogu potaknuti političke aktere na kompromis. Međutim, primarna odgovornost ostaje na institucijama Bosne i Hercegovine da uspostave ustavno utemeljen i održiv model rješavanja pitanja državne imovine, koji neće zavisiti samo od investicionih interesa, već od dugoročne zaštite suvereniteta i pravne sigurnosti građana.
