Mnogi Evropljani izbjegavaju imigrante iz straha da će oni donijeti više kriminala, oduzeti radna mjesta i sniziti vrijednost rada, te utrti put gubitku kulturnog identiteta kroz islamizaciju društva.
Tezu o vezi između kriminala i imigracije također promoviraju populistički političari.
Postoji mnoštvo radova u psihologiji i evolucijskoj antropologiji koji pokazuju snažnu tendenciju ljudi da vjeruju, pomažu i saosjećaju s članovima vlastite grupe, dok istovremeno razvijaju sumnjičavost, strah ili neprijateljstvo prema strancima ili "drugima". Ovo se tumači kao evolucijski mehanizam zaštite - u prahistorijskim vremenima, susreti s nepoznatim grupama mogli su značiti prijetnju resursima ili sigurnosti. Pozivanje na takva duboko ukorijenjena osjećanja vrlo je učinkovito i može se lako zloupotrijebiti.
Stoga se vrijedi zapitati - koliko je percepcija o većem kriminalu među imigrantima istinita, a koliko zasnovana na predrasudama?
Velika istraživanja pokazuju suprotno
Počnimo s novijim, dobro provedenim studijama.
Jedna od najopsežnijih analiza, objavljena 2024. godine u časopisu Journal of Economic Perspectives, proučavala je podatke iz 55 zemalja tokom tri decenije. Autori su zaključili da nema dokaza da povećanje udjela imigranata u stanovništvu dovodi do povećanja kriminala.
Meta -analiza više od 50 studija provedenih u Sjedinjenim Američkim Državama između 1994. i 2014. godine, uključujući podatke na nivou susjedstva, grada i metropolitanskog područja, otkrila je da imigracija ne povećava kriminal, ali je u prosjeku povezana s blagim smanjenjem, posebno nasilnog kriminala.
Američko sociološko udruženje (ASA) predstavilo je na svojoj web stranici niz studija koje su pokazale slične rezultate.
Izvještaj EU: Nema veze između imigracije i kriminala
Evropska komisija je u izvještaju iz 2003. godine istakla da "ne postoji direktna uzročno-posljedična veza između imigracije, kriminala i nezaposlenosti". Ovaj zaključak je dodatno potvrđen u 17 velikih studija u EU koje su uključivale podatke iz različitih zemalja i vremenskih perioda.
Ilustracije radi, prema podacima Eurostata, 2010. godine u EU je živjelo oko 47,3 miliona osoba rođenih u inostranstvu (oko 9,4% stanovništva), a 2024. godine ih je bilo oko 63 miliona (oko 14% stanovništva). Istovremeno, broj krađa, provala i pljački nije se povećao (grafikon ispod), naprotiv.
Zločini imigranata vjerovatnije će završiti u medijima
Postavlja se pitanje, zašto onda javnost stiče utisak da su imigranti češće uključeni u ilegalne aktivnosti?
Studija provedena u Švicarskoj otkrila je da postoji jasna medijska pristrasnost kada je u pitanju izvještavanje o kriminalu - utvrđeno je da zločin koji počini imigrant ima dvostruko veću vjerovatnoću da završi u medijima nego da ga je počinio pripadnik domaćeg stanovništva.
Ovaj efekat je bio posebno izražen u mjesecima koji su prethodili politički osjetljivim događajima, poput švicarskog referenduma o zabrani minareta.
"Strah je snažan motivator"
Iz Instituta za istraživanje migracija kaže da su strah i nezadovoljstvo snažni motivatori.
„Kada je svijet oko nas neizvjestan, naš mozak traži brza i jednostavna objašnjenja, na primjer opasnog stranca ili pripadnika manjine. Ova objašnjenja koja uključuju žrtvenog jarca zloupotrebljavana su i u prošlosti i u sadašnjosti. Političari to pojačavaju strategijom moralne panike i dehumanizacije, a mediji selektivnim i senzacionalističkim izvještavanjem, što uzrokuje porast paranoje, neprijateljstava i agresije na obje strane.
Naime, diskriminacija će dovesti do izolacije i getoizacije, a time i do samoizolacije i potencijalno do povećanja kriminala. Da ne bismo izazvali ono čega se bojimo kroz ovu vrstu samoispunjavajućeg proročanstva, važno je spriječiti probleme kroz dobro osmišljenu i institucionaliziranu integraciju: odgovarajućim životnim uslovima, učenjem jezika i kulture te kontaktima s većinskom zajednicom“.
Postoje i studije koje pokazuju da su imigranti skloniji kriminalcima nego domaći stanovnici
Treba napomenuti da postoje neka istraživanja koja su pokazala da su imigranti statistički češće uključeni u ilegalne aktivnosti nego domaće stanovništvo.
Na primjer, izvještaj Švedskog vijeća za prevenciju kriminala (Brå) iz 2005. godine (na osnovu podataka iz perioda 1985–1989) pokazao je da su osobe rođene u inostranstvu imale oko 2,5 puta veću vjerovatnoću da budu registrovane kao osumnjičeni za krivična djela nego osobe rođene u Švedskoj od roditelja domaćeg porijekla.
Druge studije su pokazale slične rezultate. Na primjer, u Njemačkoj je analiza Saveznog ureda kriminalističke policije (BKA) iz 2015. godine otkrila da su osobe koje su u Njemačku došle putem azilnih postupaka činile otprilike 8,5% osumnjičenih za krivična djela, iako su činile samo oko 2% stanovništva.
Pogrešno tumačenje statistike
Međutim, ove brojke zapravo ne pokazuju pravu istinu jer su pogrešno protumačene. Naime, u nauci je poznato da se u istraživanjima trebaju praviti takozvane kontrole za različite faktore koji mogu iskriviti rezultate kako bi se dobila prava slika uzroka i posljedica.
Na primjer, u medicini, najbolje studije su one provedene na blizancima koji su slični po genetici, odgoju, prehrani, socioekonomskom statusu i eventualno spolu. To nam omogućava da eliminišemo faktore koji bi mogli iskriviti sliku i istražimo one faktore koji se razlikuju između učesnika, a koji nas zanimaju.
Kontrolirajući faktori u kriminalu
Slično se odnosi i na studije o kriminalu. Na primjer, kada su naučnici u prethodno spomenutim studijama provedenim u Švedskoj i Njemačkoj kontrolirali ključne faktore poput dobi, spola, obrazovanja, prihoda, (ne)zaposlenosti itd., razlike su se značajno smanjile, a u nekim kategorijama su gotovo nestale.
Na primjer, mladi muškarci nižeg socioekonomskog statusa i obrazovanja koji žive u gradovima su najrizičnija grupa, odnosno najčešći počinitelji krivičnih djela u svim populacijama. A upravo je to profil većine imigranata; među njima nema mnogo djece, žena ili starijih osoba.
Nema jasnog zaključka.
Naime, dosadašnja istraživanja su metodološki vrlo različita, a rezultati su ponekad čak i suprotni, te stoga nema dokaza da imigranti uzrokuju porast kriminala.
„Prema istraživanju koje je proveo Institut za istraživanje migracija, strah od povećanog kriminala jedan je od strahova koji uzrokuje negativne stavove kod Balkanaca prema imigrantima.“
Jedna od zamki u koju često upadamo jeste donošenje uzročno-posljedičnih zaključaka kada su neke pojave samo povezane, što znači da su obje uzrokovane nekim trećim faktorom.
Zato je potrebno kontrolisati faktore koji mogu uticati na rezultate, npr. godine, spol, socio-ekonomski status, imigrantski status, obrazovanje, društvene norme i običaji, prethodna kršenja, vrsta kršenja, da li se radi samo o prijavi ili osudi, pristranost u prijavljivanju i postupanju policije itd. U suprotnom, gledamo samo sjene, a ne činjenice“.
