Mađarski Premijer Viktor Orbán ulazi u novu izbornu godinu u drugačijoj atmosferi od one u kojoj je bio na vlasti u proteklih 15 godina.
Njegova stranka Fidesz konstantno osvaja dvotrećinsku većinu u mađarskom parlamentu od 2010. godine, a politički sistem je osmišljen tako da joj pruži stabilnu prednost. Ali prema trenutnim anketama, Fidesz prvi put ozbiljno zaostaje za novom opozicionom strankom Tisza.
U posljednje vrijeme, Orbán je promijenio ustav, reformirao izborni sistem i učvrstio kontrolu nad ključnim institucijama, uključujući sudove i javne medije. Kritičari opisuju ovaj model kao duboko centralizirani sistem s formalnim demokratskim mehanizmima, ali jasnom strukturnom prednošću za vladajuću stranku.
I demokratija i ekonomija su u ozbiljnim problemima
Evropski parlament je 2022. godine presudio da se Mađarska više ne može smatrati potpunom demokratijom. EU i dalje zadržava više od 20 milijardi eura sredstava namijenjenih Mađarskoj, navodeći zabrinutost u vezi s vladavinom prava, korupcijom i neovisnošću pravosuđa. Ova sredstva bi se mogla deblokirati ako se provedu reforme, ali Budimpešta do sada nije pokazala spremnost na veće ustupke.
Istovremeno, ekonomski uslovi u zemlji su se značajno pogoršali. Inflacija je premašila 17 posto u 2023. godini, a cijene hrane su porasle za više od 80 posto od 2019. do 2025. godine. Realni prihodi dijela stanovništva su pod pritiskom zbog visokih troškova života, što se sve češće navodi kao razlog pada podrške Fideszu.
U takvim okolnostima, pojavio se novi politički akter – stranka Tisza, koju predvodi Peter Magyar, bivši visoki zvaničnik Fidesza. Za razliku od prethodnih izbora, šira opozicija ovog puta pokazuje veću spremnost na saradnju, pokušavajući izbjeći podjele koje su Fideszu u prošlosti osigurale udobne pobjede.
Analitičari upozoravaju da jednostavna pobjeda na glasanju možda neće biti dovoljna. Zbog raspodjele izbornih jedinica i strukture sistema, opozicija bi, prema nekim političkim stručnjacima, trebala osvojiti znatno više glasova na nacionalnom nivou kako bi osigurala parlamentarnu većinu.
Vanredno stanje
Mađarska je i dalje pod vanrednim stanjem uvedenim zbog rata u Ukrajini, koje vladi daje proširena ovlaštenja u donošenju odluka putem uredbi. Takav okvir dodatno komplikuje političku situaciju u slučaju tijesnog izbornog rezultata.
Orbanova vanjska politika također je pod lupom. Mađarska je među rijetkim zemljama Evropske unije koje su održale snažne energetske veze s Rusijom, a Budimpešta je više puta blokirala ili usporavala evropske odluke vezane za pomoć Ukrajini. Istovremeno, Mađarska razvija bliske ekonomske odnose s Kinom, koja je postala njen najveći trgovinski partner izvan Evrope.
Orbán je posljednjih godina imao i otvorenu političku podršku dijela američke konzervativne scene, o čemu svjedoči i nedavna posjeta glavnog Trumpovog diplomatije Marca Rubia, koji je dao nedvosmislenu podršku Orbánu uoči predstojećih izbora.
Međutim, međunarodni odnosi još uvijek nisu odlučujući faktor u domaćoj političkoj dinamici, gdje su ekonomska pitanja i životni standard postali dominantne teme.
Skandal s pomilovanjem zlostavljača djece
Politički skandali također vrše dodatni pritisak na vladajuću stranku. Prošle godine, mađarska predsjednica Katalin Novák podnijela je ostavku nakon što se saznalo da je pomilovala osobu povezanu sa slučajem zlostavljanja djece, što je izazvalo masovne proteste. Događaj je dodatno narušio percepciju političke stabilnosti.
Uprkos padu podrške, Fidesz i dalje ima snažnu infrastrukturu i državne resurse. Prema riječima nekoliko analitičara, politički teren nije ravan, a vladajuća stranka ima značajnu prednost u kampanji.
Moguća prva ozbiljna promjena u skoro 16 godina
Ključno pitanje ostaje pravi obim nezadovoljstva birača. Ako se trend opadanja podrške nastavi i pretvori u jasnu izbornu prednost opozicije, Mađarska bi se mogla suočiti s prvom ozbiljnom promjenom vlade u posljednjih 16 godina.
Ali je podjednako moguće da će sistem koji je Fidesz oblikovao tokom godina ponovo osigurati njegovo kontinuirano prisustvo na vlasti. Odgovor na pitanje iz naslova zavisiće prvenstveno od birača, odnosno od toga hoće li nezadovoljstvo prerasti u dovoljno snažan i organizovan politički pomak.
