U Republici Srpskoj ponovo se otvara rasprava o načinu na koji se formiraju i popunjavaju ključne javne institucije, nakon što su u skupštinsku proceduru po hitnom postupku upućene izmjene Zakona o energetici koje se odnose na uslove za imenovanje članova Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske.
Predložene izmjene, koje bi se trebale razmatrati već na narednoj sjednici Narodne skupštine RS, prema ocjenama dijela javnosti i opozicionih predstavnika, predstavljaju još jedan primjer ubrzanih zakonskih intervencija koje mijenjaju stručne kriterije za obavljanje važnih regulatornih funkcija u entitetu.
Do sada je zakonski okvir predviđao da predsjednik i članovi Regulatorne komisije moraju dolaziti iz jasno definisanih stručnih oblasti, uključujući tehničke nauke, pravo, ekonomiju ili zaštitu životne sredine, uz naglasak na specifična znanja i iskustvo u sektoru energetike.
Međutim, prema predloženim izmjenama, lista prihvatljivih obrazovnih profila se širi, pa bi u budućnosti u obzir mogli doći i kandidati sa završenim studijama društvenih nauka, što je izazvalo polemike o tome da li se time snižavaju profesionalni kriteriji za instituciju koja ima ključnu ulogu u regulaciji energetskog tržišta.
Opozicioni političari tvrde da se ovakve izmjene ne mogu posmatrati izolovano od šire prakse u kojoj se, kako navode, zakonodavni okvir prilagođava kadrovskim rješenjima umjesto da se kadrovi biraju prema već utvrđenim pravilima.
Iz Narodne skupštine RS i vlade, s druge strane, takve tvrdnje se uglavnom odbacuju uz obrazloženje da se radi o modernizaciji propisa i proširenju baze potencijalnih stručnjaka, kako bi se, prema njihovim navodima, obezbijedilo efikasnije funkcionisanje institucija u uslovima sve složenijeg energetskog sektora.
Ipak, dio stručne javnosti upozorava da Regulatorna komisija za energetiku mora ostati nezavisno tijelo koje odlučuje o ključnim pitanjima tržišta električne energije, tarifama i podsticajima, te da svako proširenje kriterija mora biti pažljivo definisano kako ne bi dovelo u pitanje stručnost i kredibilitet odluka.
U tom kontekstu se ističe da energetski sektor u Republici Srpskoj posljednjih godina bilježi pojačan interes investitora, posebno u oblasti obnovljivih izvora energije, gdje se raspodjela podsticaja i dozvola već ranije nalazila pod lupom javnosti i organizacija koje prate transparentnost rada institucija.
Dodatnu pažnju izaziva i činjenica da su u posljednjem periodu već zabilježene izmjene zakona koje su, prema kritičarima, išle u smjeru ublažavanja uslova za imenovanja u drugim javnim institucijama, što otvara pitanje kontinuiteta takvih praksi.
Analitičari upozoravaju da se time stvara dojam da se pravni okvir često prilagođava konkretnim kadrovskim potrebama, umjesto da se institucionalni sistem gradi na dugoročnim, stabilnim i jasno definisanim kriterijima.
Organizacije koje se bave nadzorom rada vlasti ističu da je ključno da regulatorna tijela ostanu izvan direktnog političkog uticaja, jer njihova uloga podrazumijeva balansiranje interesa tržišta, potrošača i investitora, što zahtijeva visok stepen stručne autonomije.
U javnosti se zato ponovo otvara pitanje da li su predložene izmjene dio šireg trenda redefinisanja uslova za upravljanje javnim institucijama ili samo tehnička korekcija postojećeg zakonskog rješenja.
Kako se rasprava bude odvijala u parlamentu, očekuje se da će se dodatno zaoštriti političke poruke, posebno između vlasti i opozicije, ali i da će stručna javnost tražiti jasna obrazloženja o tome na koji način će nove odredbe uticati na kvalitet rada jedne od ključnih energetskih institucija u Republici Srpskoj.
