U Sarajevu sutra počinje dvodnevna sjednica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC), na kojoj će jedna od ključnih tema biti imenovanje novog visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, ali i budućnost bonskih ovlasti koje već decenijama predstavljaju najjači instrument očuvanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Uoči zasjedanja PIC-a oglasio se bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, koji je u otvorenom pismu međunarodnoj zajednici upozorio da bi slabljenje ili ukidanje bonskih ovlasti moglo imati ozbiljne posljedice po stabilnost Bosne i Hercegovine.
Inzko je naveo kako ga medijski izvještaji o pregovorima o sudbini OHR-a podsjećaju na narodnu poslovicu „Tri puta mjeri, jednom reži“, ističući da međunarodni akteri moraju vrlo pažljivo razmotriti svaki potez prije donošenja odluka koje bi mogle dugoročno promijeniti političku arhitekturu BiH.
Podsjetio je da se od odlaska s funkcije visokog predstavnika prije gotovo pet godina uglavnom suzdržavao od javnih istupa kako ne bi utjecao na rad svojih nasljednika i PIC-a, ali da sada osjeća „ljudsku, moralnu i političku obavezu“ da reaguje zbog sve glasnijih zahtjeva za zatvaranjem OHR-a.
Prema njegovim riječima, tvrdnje da je OHR prepreka evropskom putu Bosne i Hercegovine nisu tačne, već upravo suprotno.
„Iz mog iskustva iz prve ruke, kao 12-godišnjeg visokog predstavnika u BiH, mogu reći da visoki predstavnik sigurno nije prepreka na putu ka EU, naprotiv, ako se to od njega zatraži, mogao bi čak i ubrzati put ka EU“, poručio je Inzko.
Naglasio je kako političkim snagama koje blokiraju institucije smeta prisustvo OHR-a upravo zato što visoki predstavnik, kroz bonske ovlasti, može deblokirati procese i spriječiti institucionalne paralize.
U pismu je naveo više primjera dugogodišnjih blokada i nemogućnosti domaćih političkih aktera da postignu dogovor, podsjećajući da Bosna i Hercegovina ni nakon toliko godina nema tekst državne himne, već samo melodiju. Kao dodatni primjer naveo je i višegodišnje odbijanje usvajanja evropskog sigurnosnog broja 112, kao i šest neuspješnih pokušaja donošenja zakona o zabrani negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca.
Inzko je posebno govorio o odluci da u posljednjim sedmicama svog mandata nametne zakon kojim se zabranjuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, ističući da je smatrao kako bi izostanak takve reakcije predstavljao „sjeme za novi rat“.
„Moja savjest mi nije davala mira“, naveo je bivši visoki predstavnik.
Posebno oštro kritikovao je predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika zbog, kako tvrdi, višegodišnjeg odbijanja bilo kakve rasprave o pitanju državne imovine.
„Ako neko odbija bilo kakvu raspravu o državnoj imovini, kao što to godinama čini predsjednik RS-a Milorad Dodik, onda je kristalno jasno da se u BiH ne može postići dogovor o državnoj imovini“, upozorio je Inzko.
Prema njegovom mišljenju, cilj pokušaja ukidanja OHR-a, bonskih ovlasti i smanjenja međunarodnog prisustva jeste slabljenje države Bosne i Hercegovine i otvaranje prostora za secesionističke projekte.
Inzko smatra da je potpuno jasno kako određeni politički centri žele „otjerati“ visokog predstavnika kako bi se država postepeno urušila zbog nemogućnosti funkcionisanja institucija.
U dramatičnom dijelu pisma upozorio je i na mogućnost sukoba ukoliko bi došlo do pokušaja raspada države.
„Ali je podjednako jasno da to neće ići glatko bez barem ograničenog sukoba, ako ne i ozbiljnog rata“, naveo je.
Bivši visoki predstavnik upozorio je i da bi eventualno popuštanje pred secesionističkim politikama poslalo katastrofalnu poruku cijelom svijetu.
„Secesija bi također značila da se genocid i ratni zločin isplate, da su Karadžić i Mladić pobjednici, a majke Srebrenice, ne, cijelo čovječanstvo gubitnici“, poručio je Inzko.
Na kraju pisma pozvao je članice PIC-a da zadrže sve postojeće mehanizme međunarodne zaštite Dejtonskog sporazuma, uključujući bonske ovlasti i prisustvo EUFOR-a, upozoravajući da bi bez tih instrumenata OHR postao tek institucija koja „izražava zabrinutost“, bez stvarne mogućnosti djelovanja.
„Zadržite sve instrumente i koristite ih! Čak i ako ih OHR ne bi koristio, Bonske ovlasti moraju biti dostupne“, zaključio je Inzko.
