Kada Bliski istok ponovo počne rat, svijet se ponaša po ustaljenom obrascu: analitičari na televizijama, brokeri na Wall Streetu i ministri energetike širom Evrope uglas ponavljaju isto pitanje – koliko će skočiti cijena nafte.
Ali ovaj put, ispod te buke, pojavilo se drugo, mnogo neugodnije pitanje: ko zarađuje dok rakete padaju?
Jer u slučaju sukoba između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, priča više nije samo o geopolitici, nuklearnim centrifugama i sigurnosnim prijetnjama. Priča je o novcu. I to ne apstraktnom državnom budžetu, već vrlo konkretnim milijardama koje kruže između Washingtona i zaljevskih monarhija – preko privatnih fondova, ličnih veza i porodičnih kanala moći, piše etto.ba.
U središtu te mreže nalazi se jedno prezime: Kushner.
Rat koji se vodi u kabinetima, a ne na frontu
Donald Trump je sam priznao da je pri donošenju odluke o vojnoj akciji protiv Irana slušao savjete ljudi iz svog najbližeg kruga: Stevea Witkoffa, Petea Hegsetha, Marca Rubija – i svog zeta, Jareda Kushnera.
Ono što ovu izjavu čini eksplozivnom nije sama činjenica da predsjednik sluša porodicu. To se dešavalo i ranije u američkoj historiji. Problem je u tome što Kushner u tom trenutku nije bio državni zvaničnik, nije imao izabrani mandat, niti je polagao račun Kongresu ili javnosti.
Bio je privatni investitor.
I upravo tu počinje priča koja više liči na scenarij političkog trilera nego na stvarnu američku vanjsku politiku.
Fond koji povezuje rat i kapital
Nakon odlaska iz Bijele kuće 2021. godine, Jared Kushner je osnovao investicijski fond Affinity Partners. Već na startu, fond je dobio dvije milijarde dolara od Saudijske Arabije, preko njenog državnog investicijskog fonda kojim upravlja prijestolonasljednik Mohammed bin Salman.
To nije bila samo politička gesta. Saudijci su za upravljanje tim novcem pristali plaćati i 25 miliona dolara godišnje. U nekoliko godina, taj aranžman je Kushneru donio više od 100 miliona dolara.
Drugim riječima, čovjek koji savjetuje predsjednika o ratu protiv Irana istovremeno prima stotine miliona dolara od države koja na Iran ne gleda blagonaklono.
Da je ovakav odnos otkriven u nekoj manjoj, nestabilnoj državi, Washington bi to nazvao – korupcijom i sukobom interesa. Ali kada se to dešava u samom srcu američke moći, tada se to naziva „privatnim investiranjem“.
Globalni poslovi, lokalni ratovi
Mreža Kushnerovih investicija ne završava se na Saudijskoj Arabiji. Katarski i emiratski fondovi također su uložili novac u Affinity Partners. Tako je nastala finansijska mreža u kojoj zaljevske monarhije ne samo da utiču na regionalnu politiku, već imaju i direktan kanal do najbližeg kruga američkog predsjednika.
Istovremeno, saudijski državni fond je krenuo u agresivnu kupovinu globalnih kompanija. U takvim poslovima, vrijednim desetine milijardi dolara, partner je upravo Kushnerov fond.
To znači da se geopolitički sukob s Iranom ne odvija samo na moru i u zraku, već i u investicionim odborima, bankarskim salama i na sastancima fondova rizičnog kapitala.
Rat je postao – poslovni ekosistem.
Lobiranje iz palača, odluke u Bijeloj kući
Saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman je više puta razgovarao s Trumpom neposredno prije napada na Iran. Zaljevske države su otvoreno lobirale za tvrđu američku politiku prema Teheranu.
U isto vrijeme, Jared Kushner je sjedio za pregovaračkim stolom kao jedan od ključnih Trumpovih ljudi za Bliski istok. Čovjek koji je pregovarao o regionalnim sporazumima bio je isti onaj koji je primao milijarde od država koje su željele slabljenje Irana.
To više nije samo diplomatski paradoks – to je koncentracija političke i finansijske moći u rukama jedne porodice.
Prijetnja koja nije postojala
Zvanično opravdanje za napad na Iran bilo je poznato: Teheran navodno planira neposredni napad na Sjedinjene Države.
Ali prema informacijama iz obavještajnih brifinga dostavljenih Kongresu, američke službe nisu pronašle dokaze o takvoj neposrednoj prijetnji.
Drugim riječima, rat je pokrenut bez jasne sigurnosne nužnosti.
Kada se takva odluka spoji s činjenicom da su ključni savjetnici predsjednika finansijski povezani s državama koje imaju direktan interes u slabljenju Irana, postavlja se pitanje koje Washington pokušava izbjeći: da li je rat bio sigurnosna odluka – ili investicijska?
Slabljenje Irana kao poslovna strategija
Iran nije samo država s kontroverznim nuklearnim programom. On je i jedina regionalna sila koja može parirati Saudijskoj Arabiji i ograničiti ambicije zaljevskih monarhija.
Ako Iran oslabi, otvara se prostor za nove energetske koridore, nove gasovode, nove investicione projekte i novi politički poredak u kojem bi Rijad, Abu Dhabi i Doha imali gotovo potpunu ekonomsku dominaciju.
To znači milijarde dolara novih ugovora, infrastrukture i koncesija – upravo onih sektora u kojima djeluju fondovi poput Kushnerovog.
U tom kontekstu, rakete i sankcije postaju samo alati za postizanje mnogo šireg cilja: redistribucije bogatstva u regiji.
Trumpova politika kao produžetak biznisa
Donald Trump nikada nije skrivao svoj pogled na svijet. On je izgradio karijeru na nekretninama, pregovorima i agresivnom sklapanju poslova. Kada je postao predsjednik, tu logiku je prenio u međunarodne odnose.
Za njega, države nisu saveznici ili neprijatelji – one su partneri u pregovorima. A rat je samo ekstremni oblik pritiska u poslovnom procesu.
U takvom sistemu, Jared Kushner nije bio anomalija, već savršeni produžetak Trumpovog modela: čovjek koji razumije i diplomatiju i investicije, ali koji granicu između ta dva svijeta briše do neprepoznatljivosti.
Ratovi 21. stoljeća: oružje u jednoj ruci, ugovori u drugoj
Kada se danas govori o sukobu s Iranom, javnost gleda snimke projektila, karte vojnih baza i izjave generala. Ali prava priča se odvija daleko od fronta – u kancelarijama fondova, na sastancima s prinčevima i u telefonskim razgovorima koji nikada neće biti objavljeni.
Jer moderni ratovi više nisu samo borba za teritoriju. Oni su borba za tržišta, rute, investicije i kontrolu nad kapitalom.
A u tom ratu, porodica Trump i njen najbliži finansijski saveznik Jared Kushner nalaze se u poziciji kakvu nijedna politička dinastija u savremenoj Americi nije imala: da istovremeno oblikuju odluke o ratu i profitiraju od posljedica tih odluka.
Zato pitanje s početka ove priče više ne glasi samo: hoće li nafta poskupjeti?
Pravo pitanje je: koliko vrijedi jedan rat – i ko tačno ispostavlja račun.**
