Podaci o javnim nabavkama u Mađarskoj pokazuju da su 42 kompanije u vlasništvu samo 13 pojedinaca tokom vladavine Viktora Orbána koristile oko 14 posto ukupnih sredstava dodijeljenih kroz državne tendere. Prije njegovog povratka na vlast 2010. godine, isti krug ljudi kontrolirao je tek oko jedan posto ukupnih javnih ugovora, što ukazuje na dramatičnu promjenu u raspodjeli državnih sredstava tokom protekle decenije i po.
Od 2010. godine, kada je Orbánova stranka Fidesz osvojila dvotrećinsku većinu u parlamentu, javni infrastrukturni projekti i veliki državni poslovi postali su ključni pokretač rasta za grupu biznismena bliskih vlasti. U tom periodu Mađarska je pokrenula brojne projekte modernizacije saobraćajne infrastrukture, energetskog sektora i urbanog razvoja, a značajan dio tih ugovora završio je u rukama kompanija povezanih s uskim političko-poslovnim krugom.
Jedan od najupečatljivijih primjera je izgradnja mosta preko Dunava na jugu zemlje, u blizini granice s Hrvatskom i Srbijom. Projekat vrijedan 747 miliona eura izvodi kompanija u vlasništvu Lászlóa Szíjja, poduzetnika koji je dugogodišnji poslovni partner ljudi iz najbližeg kruga mađarskog premijera. Szíjj kontrolira više građevinskih i infrastrukturnih firmi koje su od 2010. godine dobile državne ugovore ukupne vrijednosti oko 7,9 milijardi eura. U pet godina prije Orbánovog dolaska na vlast, iste te kompanije osigurale su tek oko 247 miliona eura, što pokazuje koliko se njihov položaj na tržištu promijenio nakon političkih promjena.
Širi pregled stotina hiljada javnih ugovora zaključenih od 2010. godine ukazuje na to da je Szíjj samo jedan od 13 ključnih aktera čije su kompanije počele osvajati sve veći udio državnih tendera. Ukupno su firme povezane s ovom grupom do kraja 2025. godine osigurale više od 28 milijardi eura javnih ugovora, što predstavlja prosjek od oko 1,8 milijardi eura godišnje. U poređenju s periodom prije 2010. godine, riječ je o višestrukom povećanju prihoda iz državnih izvora.
Ovaj obrazac razvoja usko je povezan s ekonomskim modelom koji mađarska vlada naziva „Nacionalni sistem saradnje“ (NER). Sistem je osmišljen kao okvir u kojem država aktivno sarađuje s privatnim sektorom na realizaciji strateških projekata, uz naglasak na jačanje domaćih kompanija i smanjenje zavisnosti od stranog kapitala. U praksi, međutim, ovaj model je doveo do koncentracije velikih infrastrukturnih i energetskih poslova u rukama relativno malog broja kompanija, što je izazvalo brojne rasprave o transparentnosti i tržišnoj konkurenciji.
Podaci o tenderima pokazuju da su kompanije povezane s ovim krugom često učestvovale u postupcima s ograničenom konkurencijom, gdje je broj ponuđača bio minimalan ili je u nekim slučajevima postojala samo jedna ponuda. Takve procedure formalno su dozvoljene, ali povećavaju rizik od smanjenog nadmetanja i viših cijena za državu.
U središtu ove mreže nalazi se Lőrinc Mészáros, nekadašnji lokalni poduzetnik i dugogodišnji Orbánov prijatelj iz djetinjstva, koji je tokom protekle decenije izrastao u najbogatiju osobu u Mađarskoj. Njegov poslovni imperij obuhvata građevinski sektor, energetiku, bankarstvo, turizam i medije, a značajan dio rasta povezan je upravo s velikim državnim projektima.
Osim Mészárosa i Szíjja, u krugu najčešćih dobitnika javnih ugovora nalaze se i druge osobe bliske političkom vrhu, uključujući premijerovog zeta Istvána Tiborcza, dugogodišnjeg poslovnog partnera Istvána Garancsija te poduzetnika Gyulu Balásyja, koji je ostvario snažan rast u sektoru marketinga i komunikacija. Mnogi od ovih aktera su, prije 2010. godine, vodili relativno skromne ili regionalno ograničene kompanije, dok su nakon toga proširili poslovanje na nacionalni nivo i ušli u velike infrastrukturne i državne projekte.
Analiza javnih nabavki također pokazuje česte slučajeve u kojima su ugovori dodjeljivani novoosnovanim ili ranije neaktivnim firmama, koje su ubrzo nakon toga postajale redovni učesnici i pobjednici na velikim tenderima. U pojedinim slučajevima, takve kompanije bile su povezane s istim vlasnicima ili poslovnim mrežama kao i već etablirani izvođači, što je dodatno učvršćivalo dominaciju istog kruga na tržištu.
Mađarska vlada kontinuirano odbacuje optužbe o nepravilnostima i tvrdi da se javni ugovori dodjeljuju u skladu sa zakonom i pravilima Evropske unije. Zvaničnici naglašavaju da su domaće kompanije kroz ovaj model ojačale svoje kapacitete, postale konkurentnije i uspjele preuzeti projekte koje su ranije dobijale velike međunarodne korporacije.
Ipak, način na koji se dodjeljuju javni ugovori i koncentracija sredstava u rukama malog broja firmi ostali su jedno od ključnih spornih pitanja u odnosima između Budimpešte i evropskih institucija. Zbog zabrinutosti u vezi s transparentnošću, vladavinom prava i kontrolom trošenja sredstava, Evropska unija je 2022. godine odlučila zamrznuti oko 27 milijardi eura fondova namijenjenih Mađarskoj, uvjetujući njihovo odmrzavanje reformama u sistemu javnih nabavki i jačanjem mehanizama za borbu protiv korupcije.
Ovaj spor dodatno je produbio političke tenzije između mađarske vlade i Brisela, ali je istovremeno skrenuo pažnju na duboke promjene u strukturi mađarske ekonomije, gdje su državne investicije i bliske veze između politike i biznisa postale jedan od ključnih faktora raspodjele ekonomskog utjecaja i bogatstva u zemlji.
