Na Općinskom sudu u Livnu u toku je krivični postupak protiv Adnana Tulića, zamjenika glavne tužiteljice Tužilaštva Unso-sanskog kantona (USK) po potvrđenoj optužnici Tužilaštva Srednje-bosanskog kantona (SBK) za krivično djelo Obmana pri dobijanju kredita ili drugih pogodnosti iz člana 268.stav 3. u vezi sa stavom 1 KZ FBiH.
Optužnicu ispred Tužilaštva SBK zastupa tužiteljica Edina Mešić. Sudskom procesu prisustvuje službenica OSCE-a u BiH.
Optuženi Tulić došao je u pratnji advokata Davora Martinovića iz Mostara i Sanina Pešte iz Sarajeva. Martinović, član VSTV-a , ovdje je, razumno se pretpostavlja da pojača ne odbranu optuženog nego, obzirom na „moć“ mostarskog advokata koja proizilazi iz visoke pravosudne funkcije, institucionalni pritisak na sutkinju Brnić. Ovakvu „metodu“ odbrane ne treba zanemariti.
Juče su pred sutkinjom Valentinom Brnić iskaze dali dva posljednja svjedoka Tužilaštva SBK. Adema Jakupovića, notara iz Bihaća, tužiteljica Mešić ispitivala je u vezi notarskog predugovora koji je on zaključio sa optuženim Tulićem o Tulićevoj kupovini stana 2019. godine u zgradi na adresi 401.slavne brigade K-4 u kojoj i danas živi a koji je prethodnom vlasniku isplatio 28.septembra u iznosu od 101.000 KM. Jakupović je u hodniku Suda pitao novinara M.D. zašto je došao na suđenje „kad ne mora“ potvrđujući indirektno da zna i više od onoga što će biti pitan na ročištu.
Tužilaštvo SBK pozvalo sedam svjedoka, državnih službenika i namještenika Grada Bihaća, Općinskog suda Bihać i MUP USK
Notar Jakupović, Sanjanin sa stalnim boravkom u Bihaću, trudio se da kao svjedok Tužilaštva SBK što manje optereti optuženog i suspendiranog tužioca iz Bihaća pa se uglavnom nije sjećao skoro ničega iz pomenutog predugovora.Tužiteljica Mešić mu je dala predugovor na uvid kako bi mu osvježila pamćenje, što je pomoglo. Notar je na kraju rekao da je iskaz koji je prethodno dao tužiteljici tokom istrage tačan, ali se nije mogao sjetiti ničega u vezi adrese stana koji je bio predmet notarskog ugovora a koja je (adresa stana) i upisana u ugovor. Sutkinja a Brnić je u par navrata prekidala svjedoka Jakupovića tražeći od njega da bude konkretan i kratko odgovara na postavljene pitanja.
Ugovor koji je sačinjen kod notara Jakupovića iz koga je vidljivo da optuženi Tulić kupuje stan dvije godine prije dobijanja boračkog kredita važan je za tužiteljicu jer on potvrđuje da Tulić i njegova porodica već tada imaju riješeno stambeno pitanje, što on uporno negira.
Naime, kada je suspendirani i optuženi bihaćki tužilac 2022. godine predavao dokumentaciju za tzv. borački kredit kako bi „riješio“ stambeno pitanje, on je, prema optužnici, sakrio da je faktički vanknjižni vlasnik stana u zgradi na adresi 501. slavne brigade K-4, kao i da je ZK uložak u B vlasničkom listu o predbilježbi sticanja prava vlasništva svjesno izostavio kod prijave za kreditna sredstva.
Da je Fondu za boračka pitanja USK Tulić tada predao notarski ugovor i ZK uložak u B vlasničkom listu, vidjelo bi se da on „ima“ stan. Osim tog pa, on je još 2.juna 2014. godine takođe imao riješeno stambeno pitanje kada je kupio stan u Bihaću površine 75 kvadrata i bio upisan kao vlasnik, da bi taj stan prodao 15.juna 2020. godine policajcu Mehmedu Kurtoviću iz Bihaća koji je to već posvjedočio na sudu. Drugim riječima, optuženi Tulić je već tada u dva navrata bio riješio svoje stambeno pitanje i bavio se osim tužilačkim aktivnostima i trgovinom nekretninama, koja mu je, očito, dobro išla, čak bolje nego tužilački poslovi.
Drugi svjedok Tužilaštva SBK Hadžera Midžić,službenica Gradske uprave Bihać, potvrdila je da je vršila službenu radnju kao član gradske komisije zajedno sa kolegom Šehrudinom Begićem, kada su u Lohovu kod Bihača na imanju optuženog Tulića pregledali kuću i pomoćni objekat i utvrdili da zadovoljavaju minimalne tehničke uslove za iznajmljivanje.
Midžić je ispričala pred sudom da je tada sačinjen zapisnik i tabela za kategorizaciju,a prilikom uvida u zapisnik od strane tužiteljice Mešić rekla je „ da, ja sam to radila“ i potvrdila da je na osnovu tih dokumenata izdato rješenje kojim je optuženom Tuliću i njegovoj supruzi omogućeno da legalno izdavaju prostor za turiste.
Na ročištu je kazano i da je rješenje glasilo na suprugu optuženog. Naime, optuženi Adnan Tulić je, prema optužnici, supruzi Elmi Tulić 15. juna 2023. godine dao saglasnost da izgrađeni objekat od 140 kvadrata registruje kao kuću za odmor i pružanje ugostiteljskih usluga. Supruga je to i učinila i 26. juna iste godine podnijela zahtjev i dobila rješenje za rad od Grada Bihaća.
Tužiteljica Edina Mešić prezentirala je sudu 84 dokaza u ovom krivičnom predmetu. Branitelji su reagirali stavom kako su brojni dokazi Tužilaštva dobijeni na nezakoniti način.
Nezvanično, naredno ročište u ovom predmetu zakazano je za 16. decembar kada bi trebali da se pojave svjedoci odbrane Almir Tutić, aktuelni ministar za boračka pitanja USK i zamjenik direktora Fonda za boračka pitanja USK u vrijeme kada je optuženi Tulić podnio zahtjev za borački kredit i glatko ga dobio, te novinar M.D. koji je izmišljeni i fiktivni svjedok optuženog i njegovih advokata jer ninakoji način, nigdje i nikako, nije učestvovao u inkriminiranim aktivnostima koji se pominju u optužnici protiv Adnana Tulića za krivično djelo Obmana pri dobijanju kredita ili drugih pogodnosti iz člana 268.stav 3. u vezi sa stavom 1 KZ FBiH.
Manevar sa uključivanjem novinara u svjedočenje manipulativan je i jadan pokušaj stvaranja imaginarnog zavjereničkog ambijenta protiv optuženog Tulića u čemu je navodnu važnu ulogu igrao novinar.Koliko je predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija ili član ovog tijela advokat Martinović učestvovao u ovoj „Tulićevoj igri“ oko dobijanja boračkog kredita od 95.000 KM i pretvaranja velelepne Ville Una lux u Lohovu u zdanje za izdavanje bogatim turistima, toliki je u tome i besmisleni doprinos novinara-svjedoka.
