Osnivač i komandant Zelenih beretki Emin Švrakić preminuo je prije tri dana, a danas je održano okupljanje u amfiteatru Kovači, gdje je bila i komemoracija.
Ovim povodom brojni njegovi prijatelji, kolege, ali i zvaničnici obratili su se prisutnima.
Danas se na Kovačima, posljednjem počivalištu nekih od najhrabrijih sinova i šehida ove zemlje, od čestitog, ponosnog, ali toplog, poštenog i dostojanstvenog čovjeka, kojeg su mnogi, od srca zvali Amidža, u ime člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denisa Bećirovića, oprostio Alija Kožljak.
Brutalna agresija
Poštovani članovi porodice, poštovani saborci i predstavnici institucija, dragi prijatelji ukazana mi je čast da se obratim u ime člana predsjedništva BiH doktora Denisa Bećirovića. Iskazujemo poštovanje velikom čovjeku koji je među prvima stao u odbranu BiH kada je izvršena brutalna agresija kada je stanovništvo protjerivano, stavljano u logore i ubijano. Rahmetli Emin Švrakić je u tom periodu pokazao odlučnost da se bez oklijevanja stavi na čelo, da okupi patriote. Predvodio je "Zelene beretke" koje su nastale iz naroda iz potrebe da se organizuje odbrana kada su mnogi vjerovali da se može postići mir pregovorima. On je prepoznao opasnost i svojevoljno je suprotstavio opasnosti i izvjesnom napadu. Za njim su krenuli saborci znajući da se bore za svoju domovinu. „Zelene beretke“ su bile primjer prkosa, smjelosti i zajedništva, a nikad nisu činile nikakve zločine, naglasio je Kožljak i dodao:
Njihova borba je od prvog dana bila časna i dostojanstvena. Njegov odlazak nije samo gubitak za porodicu i saborce nego za sve nas. Otišao je čovjek koji je u prvom trenutku znao stati ispred i pokazao šta znači biti borac i braniti svoju državu. Nije tražio ništa za uzvrat niti je trčao za ordenima. Kao jedan od osnivača Hayata pokazao je da je postratna obnova važna kao i otpor. Gdje god smo jasno stali u odbranu očuvana je država. Amidža je to učio iz slavne prošlosti BiH upravo onako kako je to napisano na bosanskim stećcima. Doktor Bećirović je često isticao da je bio prijatelj komandanta Švrakića sa strašću je dijelio svoja ratna iskustva a razgovor s njim je bio kao dolazak na izvor ponosa i hrabrosti. Rahmetli Amidža je iza sebe ostavio djela i neizbrisiv trag i zato ga ne smijemo zaboraviti. Neka te tvoja BiH zauvijek pamti, a Gospodar svjetova da lijepi džennet. Svim vama koji ste poznavali komandanta Švrakića izražavam iskreno saučešće – zaključio je.
Osjetio šta se sprema
Penzionisani general Rizvo Pleh, predsjednik Udruženja generala ARBiH, kazao je na komemoraciji "da se lider rađa te da ne znamo za njega dok ne dođe neko teško vrijeme".
- To teško vrijeme izbaci na površinu lidera. Naš Emin Švrakić Amidža u to teško vrijeme osjetio je šta se sprema BiH i 1992. godine je imao hrabrosti da stane i da nađe ljude koji isto misle, koji će krenuti za njim i organizuje patriote koji su bez pogovora spremni da slušaju njegova naređenja u odbrani Sarajeva i BiH. Naš Amidža je bio pronicljiv i ugledan, čovjek kome su vjerovali. Njegove "Zelene beretke" su mu vjerovale, da je nešto smišljeno i procijenjeno i da to treba izvršiti – kazao je Pleh.
Odvažnost i odlučnost
Podsjetio je da je u "Zelenim beretkama" vidio odvažnost i odlučnost.
- Odavali su sigurnost. U okruženju su djelovali optimistično, vjerovali su u pobjedu. Tu je ta vrijednost koju je dao lider "Zelenih beretki", naš Amidža. To je postalo ime od milja. Otišao je na bolji svijet, a nama ostavio u amanet da nastavimo da se borimo za one vrijednosti za koje se on borio i za koje su se borile njegove "Zelene beretke" – rekao je Pleh.
Muhamed Švrakić, jedan od sinova, obratio se okupljenima na komemoraciji ispred Udruženja „Zelene beretke“.
Prenosimo ga u cijelosti:
- Kako bi rekao Amidža, aplauz vama. To je bio njegov pozdrav svim borcima i njegovim vojnicima. Čast mi je pripala da govorim u ime svih pripadnika "Zelenih beretki", svih patriota naše domovine i naše porodice. Danas ne govorim kao njegov sin, nego kao njegov vojnik. Amidža je sve svoje vojnike i komandante smatrao sinovima, zato se i obraćam kao vojnik. Dugo sam razmišljao šta napisati i reći, jer su mnogi o njemu napisali takve riječi hvale i zahvale, ali sam od svih tekstova o Amidži uzeo dio teksta uglednog novinara Suada Karamustafića, koji kaže: "Osim što je bio pronicljiv, pa je u prizorima devedesetih vidio preslike zlobnika iz svog djetinjstva – onih koji su ubijali imame po Glamoču; osim što je bio odvažan - po uzoru na epske junake ove drevne zemlje, pa je organizovao mladost da se prsima i olovom bori protiv dušmana kroz "Zelene beretke", Emin Švrakić je uspio biti i pionir slobodnog novinarstva." Hvala mu za ove riječi ispred moje porodice. Ovaj novinar je u par riječi rekao sve o Amidži. Da je kao mali preživio genocid u svom Glamoču. Bog ga je za nešto sačuvao, za nešto veliko. Sjećam se kao dijete kad vidi Centralni komitet ili Skupštinu bivše države, kako je govorio: "Evo onoga što mi je zaklao prijatelja, evo onog što mi je zaklao efendiju, evo onoga što mi je zaklao familiju". I tako redom, znao im je svakome ime i prezime, pamtio je do zadnjeg dana. Valjda je to veliko za šta je bio sačuvan, od genocida 40-tih za 90-te godine.
Sjećam se kad mi je rekao da moram čuvati jednog čovjeka. "On je naš budući lider, naš budući predsjednik". Njegovo prvo naređenje je bilo baš to, da se po svaku cijenu sačuva naš rahmetli predsjednik. To je prvi dio naših Zelenih beretki, prva fizička zaštita koja je stala za narod. Sjećam se 1991. kad me zovnuo i rekao: "Bio sam u Hrvatskoj, tamo četnici i Srbi rade isto što su radili u mom Glamoču. Kolju, ubijaju, siluju i protjeruju. Bio sam kod našeg daidže Mate Šarlije. On će biti uz nas da napravimo vojsku. Tako se počela praviti vojska. Prvo pod imenom 'Društvo za zaštitu kulturnog dobra Bosnae', jer smo bili proganjani od raznih službi, a kasnije zbog zelene beretke na glavi, narod nam daje ime "Zelene beretke". "Zovni svu raju u koju imaš povjerenja kod mene na razgovor, pa da pravimo vojsku. Danima su se smjenjivali jalija, raja, žestoki momci, doktori, akademici, glumci, pisci... A onda svi od jednog momenta ravnopravni, sjede u sali i dogovaraju odbranu, dobijaju zadatke. Svi su postali njegovi sinovi, kao i nas petorica.
Mjesec po mjesec, od tri sina krenulo je uz njega još hiljade sinova naše domovine koji su imali povjerenja u Amidžu, u njegov nijet u odbrani domovine. Među tom rajom bilo ih je dosta koji su između sebe bili protivnici, ali Amidži je trebala samo jedna minuta da sjednu sa njim, da se izgrle i postanu vojnici i prijatelji. To se prvi put desilo između navijača Želje i Sarajeva. Historičari će napisati onako kako im naredi politika, ali narod će pamtiti Amidžu koji je kao radio TV mehaničar, pobijedio nepobjedivu JNA, bez oružja i tehnike, ali sa srcima i slogom svojih bosanskohercegovačkih sinova.
Sjećam se sale u Domu policije 10.6. kad je izašao i rekao da ima 200-300 naoružanih ljudi i da mu treba još oružja i imat će ih 3000-4000 da odbrani državu. Odatle je masovno krenulo. Sjećam se 3. i 4. kad je rahmetli predsjednik rekao Amidži da će JNA i srpsko-crnogorske snage sa četnicima podijeliti državne institucije i grad. "Emine, samo ti i dragi Allah možete spasiti Sarajevo i BiH". Isto večer jedinice "Zelenih beretki" kreću u vatrene obračune i preuzimaju državne institucije koje su značile državnost i nezavisnost BiH. Tu večer se prvi put aktivira sarajevski prsten odbrane. Agresor je preduhitren i pokušaji su im zaustavljeni.
To je bila prekretnica odbrane glavnog grada Sarajeva, državnosti i nezavisnosti BiH. Bez razmišljanja sve jedinice Zelenih beretki, po naredbi rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića ušli su kao temelj Armije BiH. Amidža i "Zelene beretke" sastavljene od svih patriota, muslimana, katolika, pravoslavaca, Jevreja, Srba, Hrvata, Bošnjaka, Roma, Saralija, Bosanaca i Hercegovaca zaustavili su srpsko-crnogorskog agresora i u startu postavila drugačiji tok agresije i odbrane jedine nam domovine. Amidža se povukao formiranjem Armije BiH, ali nije zaboravio svoje saborce i vojnike. Tako je osnovao jedinstvenu organizaciju boraca koja je izvela preko 1.200 ranjenika na liječenje.
U ime svih nas patriota, sinova Bosne i Hercegovine, sinova našeg Amidže zahvaljujemo dragom Bogu što nam je podario ovakvog lidera, vođu, komandanta, čovjeka koji nas je učio, okupio i vodio, pa po prvi put u historiji kako postoji Bosna i Hercegovina i Sarajevo, jedna mala snažna vojska da odbrani njeni državnost i njenu nezavisnost, od tzv. nepobjedive JNA i njenih pridruženih četnika. Kunemo se svi velikim Bogom da te Amidža nikad nećemo zaboraviti, nećemo skrenuti sa tvog puta u očuvanju domovine. Tuga je u našim domovima, ali je zasigurno radost u džennetu jer se naši šehidi raduju dolasku svog komandanta. Završavam tekstom uglednog novinara Karamustafića: "Kakva brilijantna pobjeda dječaka iz Glamoča!" - kazao je emotivno Muhamed Švrakić.
Izrecitovana lirska pjesma
Glumac Nusmir Muharemović izrecitirao je lirsku pjesmu „Amidža“ posvećenu Eminu Švrakiću.
Amidža
Neke ljude odabere vrijeme
Pojave se iznenada
I postanu bitni
O njima se govori oprezno
Oni govore glasno
Zablistaju, pa zgasnu
Vrijeme, uskoro, odabere druge
Neki drugi ipak prepoznaju vremena
Teška, prijeteća
Turobna i tegobna
Vide ih jasno
Poput tamnog i crnog oblaka
Koji izvire iza horizonta
Prije nego zauzme modro nebo
Tako posebni su rijetki
A trebaju ih
I vremena neželjena
I svi u njima
Da pokažu put
Da budu prvi
On je bio - Amidža
Na Bistriku je stao
Pred konvoj što smrti sprema
S rukama golim
al’ srcem neustrašivim
Kad je naum zlikovaca postao jasan
Sa beretkom zelenom na glavi
I domovinom u prsima
Visoko uzdignute glave
Pogledom mirnim a probojnim
Poručio je: Mi se ne plašimo
Pozvao je na bedeme
I sinovi Šehera su se odazvali
Od Grada pod opsadom
Napravio je neprobojnu tvrđavu
Pucali su na Sarajevu
Teško ranili Grad
Ali nisu uspjeli da ga
Unište
Zlikovci s brda
Prepoznao je vrijeme
Opasnosti gledao u lice
I pokazao put
Bio je prvi
Nije tražio zlato
Slavu, ni pjesme
Samo slobodu i mir
Za narod, za državu, za grad
Vremena su druga
On odlazi
Ali sve njegovo ostaje
Kao što ostaje
Sarajevo
Jedini grad na svijetu koji ima svog
Amidžu.
