Troškovi života sve više oblikuju svakodnevicu građana širom svijeta, ali nisu samo stanarine i režije ti koji najviše opterećuju budžete. Ispijanje kafe u omiljenom kafiću, večera u restoranu ili spontani izlazak s prijateljima često se čine kao mali, ali ponavljajući troškovi koji, kumulativno, itekako osjećaju građani. Upravo u tom kontekstu, novo istraživanje portala Time Out donosi uvid u to gdje se društveni život može priuštiti, a gdje je gotovo luksuz.
U godišnjem istraživanju, više od 18.000 stanovnika iz preko stotinu gradova širom svijeta ocjenjivalo je pristupačnost kulturnih i društvenih aktivnosti: od kafe i restorana do kina, pozorišta, koncerata i večernjih izlazaka. Rezultati su pokazali zanimljive kontraste između gradova koji slove kao skupi i onih gdje se svakodnevni život može živjeti uz manji financijski pritisak.
Seul, južnokorejska prijestonica, predvodila je listu najskupljih gradova. Samo 30 posto ispitanika smatra da je odlazak u restoran financijski prihvatljiv, dok večernji izlazak kao pristupačan vidi tek 21 posto stanovnika. Ni piće u baru ne donosi veliko olakšanje, jer ga samo nešto više od četvrtine ispitanih opisuje kao jeftino.
Oslo, već godinama poznat kao jedan od najskupljih evropskih gradova, potvrdio je reputaciju. Pristupačnost restorana ocijenjena je najnižom – svega 24 posto ispitanika smatra ih prihvatljivima. London, Sidnej i Los Anđeles također su se našli u vrhu skupih metropola. Posebno se ističe London, gdje noćni izlazak pristupačnim smatra tek 16 posto stanovnika, iako kulturni sadržaji i umjetnost ostaju relativno dostupni – čak 83 posto građana smatra ih besplatnim ili jeftinim.
Na drugom kraju liste nalaze se Medeljin i Bogota u Kolumbiji, koje se ističu kao izuzetno povoljne za svakodnevni život. U Medeljinu 89 posto ispitanika ocjenjuje restorane pristupačnim, 83 posto piće u baru, dok nevjerovatnih 94 posto smatra da je kafa povoljna. Među povoljnijim gradovima ističu se i kineske megametropole Peking i Šangaj, posebno kada je riječ o kulturnim sadržajima i pozorištu, koje lokalni stanovnici doživljavaju kao financijski dostupne.
U Sjedinjenim Državama, jedini grad koji se istaknuo povoljnošću bio je Nju Orleans, zahvaljujući pristupačnim koncertima, barovima i bogatoj kulturnoj sceni. Ovo pokazuje da čak i u skupim zemljama postoje oaze pristupačnosti za društveni život.
Iako se istraživanje nije bavilo troškovima stanovanja ili svakodnevnim potrepštinama, rezultati jasno pokazuju koliko percepcija skupoće ili povoljnosti ovisi o iskustvima samih građana i njihovim svakodnevnim navikama. Kroz prizmu izlazaka i kulturnih aktivnosti, gradovi širom svijeta otkrivaju svoje stvarne cijene života – i to ne kroz statističke indekse, nego kroz stvarne procjene onih koji u njima žive.
