Uprkos tvrdnjama o strateškoj superiornosti, Rusija se suočava sa dubokim domaćim i međunarodnim slabostima. Evropa, kažu analitičari, mora izgraditi i braniti vlastiti narativ.
Prema narativu Vladimira Putina, pobjeda Rusije je toliko blizu da ju je teško ne primijetiti. Bliži se čas neoimperijalnih sila. Čak se i Amerika, prema ovom narativu, pridružuje. Demokratije, a posebno evropske, prikazane su kao gubitničke u historiji.
Na domaćem planu, ruski predsjednik se hvali da je savladao zapadne sankcije kako bi garantovao ekonomsku i socijalnu stabilnost.
Na frontu u Ukrajini, on tvrdi da ima „stratešku inicijativu“, dok njegova vojska napreduje ka preuzimanju cijele regije Donbasa.
„Ili ćemo silom osloboditi ove teritorije ili će ukrajinske trupe napustiti ove teritorije“, upozorava on. Njegove fabrike oružja, prema riječima generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea, proizvode municiju četiri puta brže nego što to savez može.
Američko rukovodstvo ponavlja ovu priču. JD Vance predviđa da će Rusija preuzeti Donbas. Donald Trump, opisujući snimak vojne parade u Moskvi, navodno je rekao svojim pomoćnicima da Putinova vojska izgleda "nepobjedivo".
Sjedinjene Američke Države su povezale odricanje od teritorije od Ukrajine sa sigurnosnim garancijama. Ponekad je teško procijeniti da li Trump u potpunosti vjeruje u Putinovu sveobuhvatnu naraciju ili je koristi da izvrši pritisak na Ukrajinu da prihvati uslove. Ali i Putin i Trump znaju da živimo u svijetu u kojem je sposobnost nametanja svoje priče ono što je važno.
Ako Putin uspije nametnuti svoju naraciju da je ruska pobjeda neizbježna, može insistirati na povoljnijim uslovima u pregovorima ili pripisati njihov neuspjeh Ukrajini i Evropi.
Rat u Ukrajini oduvijek je imao ovu dvostruku dinamiku: sukob u stilu ranog 20. vijeka, gdje se dobici mjere u kilometrima, i rat vođen u globalnom informacionom prostoru, gdje se činjenice mogu preoblikovati.
Vojni teoretičari govore o važnosti dominantne eskalacije u sukobu, ali dominantna narativna eskalacija postaje sve važnija.
Prema narativu Kremlja, rat nikada nije bio samo o Ukrajini, već dio niza međusobno povezanih geopolitičkih drama, u kojima Kremlj tvrdi da pobjeđuje. Ova šira priča ima junaka: snažnu i oživljenu Rusiju, koja se suočava s agresivnim NATO-om, predstavljenim i kao vojna i kao civilizacijska prijetnja. Prema ovom narativu, pohlepa NATO-a usmjerena je na rasparčavanje Rusije, tako da mora prvi udariti.
U ovom kontekstu, percepcija postaje još važnija. Transatlantski savez počiva na slici američke odlučnosti i zajedničkih vrijednosti s Evropljanima. Oboje se svakodnevno urušavaju. Trumpove prijetnje aneksijom Grenlanda napukle su već krhku fasadu.
„Počnite s jasnom naracijom, a zatim poduzmite akcije koje je podržavaju. Narativ je strategija u obliku priče.“
Ruska propaganda podstiče ovaj pristup. U decembru je popularni tabloid Komsomolskaya Pravda objavio članak u kojem se tvrdi da Trump sada Rusiju vidi kao "potencijalnog partnera", a Evropu kao "liberalnu tvrđavu koja mora biti uništena".
U tom kontekstu, Evropa utjelovljuje skup vrijednosti koje su predstavljene kao na rubu izumiranja, vrijednosti koje štite prava malih država, pa čak i manjih naroda.
Međutim, uprkos očiglednoj snazi, Putinov narativ može biti potkopan.
