Nomadsko carstvo je tri stoljeća dominiralo azijskim stepama već od 200 godine prije nove ere, trgujući robom na Putu svile, gradeći raskošne grobnice za svoje mrtve i osvajajući udaljene zemlje.
Carstvo, poznato kao Xiongnu, suočavalo se s velikim rivalom, carskom Kinom, što je rezultiralo izgradnjom Velikog zida, čiji djelovi i danas stoje.
Međutim, budući da nisu postojali pisani zapisi osim onih koje su proizvodili kineski hroničari koji su Xiongnu smatrali barbarima, carstvo i njegovi stanovnici dugo su ostali u sjeni historije. Sada, dokazi drevne DNK, u kombinaciji s nalazima nedavnih arheoloških iskopavanja, otkrivaju tajne jedne od najmoćnijih političkih sila tog doba.
Međunarodni tim znanstvenika proveo je genetičko istraživanje dvije grobnice uz zapadnu granicu carstva Xiongnu u današnjoj Mongoliji: aristokratske elitne grobnice u Takhiltyn Khotgoru i lokalne elitne grobnice u Shombuuzyn Belchiru.
Znanstvenici su izdvojilii genome 17 osoba pokopanih u dvije grobnice i pronašli "izuzetno visok" stupanj genetske raznolikosti, što ukazuje da je carstvo bilo višeetničko, multikulturalno i višejezično, prema novoj studiji objavljenoj u petak u časopisu Science Advances.
Genetska raznolikost pronađena je unutar pojedinih zajednica, što ukazuje da carstvo nije bilo samo mozaik homogenih skupina ujedinjenih zajedničkim ciljem.
"Sada imamo bolju ideju kako je Xiongnu proširio svoje carstvo inkorporirajući različite skupine i iskorištavajući brakove i srodstvo u izgradnji carstva", rekao je vodeći autor Choongwon Jeong, vanredni profesor bioloških nauka na Nacionalnom univerzitetu Seoul, u saopćenju za medije.
Od pojedinačnih grobova koji su proučavani, oni s najvišim statusom pripadali su ženama, što ukazuje na to da su one imale posebno moćnu ulogu u Xiongnu društvu. Raskošni kovčezi imali su zlatne simbole sunca i mjeseca koji su u Xiongnu bili simboli moći. Jedan grob je sadržavao ostatke šest konja i kola.
"Ove žene su posjedovale bogatstvo dovoljno da prikažu svoj status (npr. remenje i ogrlice), kao i političku moć, uz pomoć prestižnih predmeta za organizovanje politiziranih gozbi", rekao je Bryan Miller, arheolog projekta za studiju i asistent profesor za centralnoazijsku umjetnost i arheologiju na Univerzitetu Michigan.
"Oni su bili visoko poštovani s obiljem ponuda od svih koji su prisustvovali njihovim sahranama, pokazujući njihovu kontinuiranu društvenu važnost unutar svojih zajednica kroz cijeli život", izjavio je.
Studija je također otkrila informacije o životima Xiongnu djece. Adolescentni dječaci, poput muškaraca, sahranjivani su s lukom i strijelama.
"Djeca su primala različitu posmrtnu obradu ovisno o dobi i spolu, dajući naznake o vremenu kada su rod i status dodijeljivani u Xiongnu društvu", rekla je glavna autorica studije Christina Warinner, docentica antropologije na Harvardu i voditeljica grupe na Max Planck Institutu za evolucijsku antropologiju u izjavi.
Xiongnu su ostavili moćno naslijeđe koje je inspiriralo kasnije nomadske režime koji su nastali na Euroazijskim stepama poput Mongola i Genghis Khana, rekao je Miller.
" 'Xiongnu' je ime dinastije, ne naroda, ali vlast te dinastije uveliko je utjecala na ljude u drugim carstvima i ostavila moćno naslijeđe u Euroaziji.“
"Mnoge naknadne grupe prisvojile su moćno ime Xiongnu (ili Hunnu) dok su uspostavljale vlastite režime, što je dovelo do umnožavanja takozvanih 'hunskih' entiteta čak i do Atile i Huna na rubu Europe stoljećima nakon nestanka Xiongnu u unutrašnjoj Aziji.“
