Odluka o nasljedniku Schmidta postala pitanje najvišeg političkog nivoa: OHR već ulazi u fazu slabljenja
Odluka o izboru novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini odgođena je, najvjerovatnije, do kraja juna, nakon što na sjednici Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC), održanoj prošle sedmice u Sarajevu, nije postignut dogovor o nasljedniku Christiana Schmidta.
Među članicama PIC-a iskristalisala su se dva kandidata za ovu funkciju – italijanski diplomata Antonio Zanardi Landi i francuski diplomata Rene Troccaz. Landijevu kandidaturu podržale su Italija i Sjedinjene Američke Države, dok iza Troccaza stoje Francuska, Njemačka i Velika Britanija. Neuspjeh u postizanju dogovora dodatno je ogolio razlike među zapadnim partnerima kada je riječ o budućem međunarodnom angažmanu u Bosni i Hercegovini. Nakon sastanka PIC-a uslijedila je i oštra reakcija Ambasade SAD u BiH, koja je upozorila da evropska neodlučnost i izostanak odluke mogu dovesti do preispitivanja američke uloge u postojećem međunarodnom prisustvu u Bosni i Hercegovini.
U diplomatskim krugovima smatra se da Sjedinjene Američke Države u posljednjih godinu dana nastoje preuzeti vodeću ulogu u definiranju međunarodne politike prema Bosni i Hercegovini. Washington, ohrabren razvojem političkih prilika nakon pravosnažne presude lideru SNSD-a Miloradu Dodiku i održavanja novih izbora u Republici Srpskoj, procjenjuje da ima dovoljno političkog utjecaja da oblikuje budući pristup međunarodne zajednice prema BiH.
Uz političke interese, sve više se spominju i američki energetski i ekonomski interesi u zemlji, zbog čega SAD očekuju da evropski partneri slijede njihovu viziju budućeg angažmana. U tom kontekstu tumači se i insistiranje na što skorijem izboru novog visokog predstavnika, kao i pritisci da Christian Schmidt okonča svoj mandat.
Ipak, sukob oko izbora novog visokog predstavnika ne može se jednostavno opisati kao razilaženje između Evrope i Sjedinjenih Američkih Država. Riječ je o nadmetanju između dva evropska kandidata iza kojih stoje različiti centri moći unutar zapadnog savezništva.
Posebnu težinu cijelom procesu daje činjenica da je američki državni sekretar Marco Rubio javno podržao italijanskog kandidata. Zbog toga se odluka više ne može donositi na nižim diplomatskim nivoima, kao što je to ranije bio slučaj, već će zahtijevati konsultacije i dogovore na najvišim političkim instancama među ključnim članicama PIC-a.
Stavovi Francuske, Njemačke i Velike Britanije neće zavisiti isključivo od njihovog odnosa prema Bosni i Hercegovini ili budućnosti OHR-a. Odluka će, prema svemu sudeći, biti rezultat širih geopolitičkih odnosa i pregovora unutar zapadnog savezništva.
U posljednjim mjesecima primjetno je i sve češće približavanje Italije američkim pozicijama u nizu međunarodnih pitanja, uključujući i stavove o ratu u Ukrajini, što dodatno komplikuje proces postizanja konsenzusa.
Poruka Ambasade SAD u BiH, u kojoj se spominje mogućnost preispitivanja američkog angažmana, u dijelu političke javnosti tumači se i kao oblik taktičkog pritiska na evropske saveznike. Cilj takvih poruka mogao bi biti stvaranje dodatnog osjećaja hitnosti i mobilizacija domaćih aktera koji strahuju od eventualnog smanjenja američkog prisustva u Bosni i Hercegovini.
Istovremeno, sve glasnije se govori o transformaciji OHR-a. Bez obzira na to ko će naslijediti Schmidta, mnogi smatraju da je ova institucija već ušla u fazu postepenog slabljenja.
OHR je, prema takvim procjenama, oslabio još od 2021. godine, uprkos pokušajima oživljavanja bonskih ovlasti, koje su korištene ograničeno i bez efekta kakav su imale u ranijim periodima. Eventualno povlačenje ili smanjenje angažmana Sjedinjenih Američkih Država dodatno bi oslabilo njegovu poziciju. Dok jedni zagovaraju aktivniju ulogu OHR-a kao garanta stabilnosti i provođenja Dejtonskog sporazuma, drugi njegovo slabljenje vide kao priliku za jačanje domaćeg političkog odlučivanja.
Međutim, nesporno je da se međunarodno prisustvo u Bosni i Hercegovini nalazi u procesu transformacije.
Upravo zbog toga rasprava o budućnosti OHR-a sve češće se vodi na osnovu pretpostavki koje više ne odgovaraju današnjim političkim okolnostima. Institucija koja je u prvoj deceniji nakon rata imala presudnu ulogu u provođenju reformi danas djeluje u bitno drugačijem međunarodnom i domaćem kontekstu, a izbor Schmidtovog nasljednika mogao bi predstavljati prekretnicu koja će odrediti budući karakter međunarodnog angažmana u Bosni i Hercegovini.
