Prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske, zakazani za 23. novembar, već na samom startu razotkrivaju svu bijedu političkog cirkusa u entitetu kojim godinama vlada Milorad Dodik.
Ovi izbori nisu plod demokratskog procesa, nego rezultat presude Suda BiH, koji je Dodiku oduzeo mandat zbog otvorenog kršenja zakona i ustavnog poretka. I upravo u tome leži paradoks – izbori koji su trebali biti test demokratske odgovornosti pretvaraju se u grotesku političkih kalkulacija.
SNSD je, u svom dobro poznatom stilu, najprije teatralno najavio bojkot, a onda – ni dva dana kasnije – između redova priznao da ipak sprema kandidata. Lažna drama oko „bojkota“ nije ništa drugo do očajnički pokušaj Dodikovog režima da predstavi sebe kao „žrtvu Sarajeva i međunarodne zajednice“, a zapravo se radi o strahu od gubitka vlasti i privilegija koje ta vlast nosi.
Centralna izborna komisija BiH (CIK) je potvrdila da su do sada korisničke naloge za prijavu otvorili brojni akteri – od nezavisnih kandidata poput Drage Đokanovića i Slavka Dragičevića, pa do stranaka koje inače egzistiraju na rubu političke realnosti: Savez za novu politiku, Ekološka partija RS, Stranka život, Stranka za pravdu red. Naravno, među njima je i SNSD, koji navodno „bojkotuje izbore“. Dakle, SNSD se prijavio za izbore koje bojkotuje – klasičan primjer političkog cinizma i prevare birača.
Opozicija, s druge strane, najavljuje „zajedničkog kandidata“. No, to je fraza koju u RS slušamo već deceniju, a rezultat je uvijek isti – fragmentacija, unutrašnja podmetanja i na kraju izborna propast. Dok se opozicioni lideri međusobno glože oko toga ko je „pravi srpski kandidat“, Dodikov SNSD, uz svu svoju infrastrukturu, medijsku mašineriju i resurse javnih preduzeća, priprema teren da ponovo preuzme predsjedničku fotelju.
Najveći apsurd leži u činjenici da izbori koji se formalno održavaju zbog Dodikovog kršenja zakona zapravo otvaraju put da njegov SNSD ponovo postavi „svog čovjeka“. Ako je presuda Suda BiH trebala biti poruka da niko nije iznad zakona, onda je odgovor SNSD-a jasna poruka da se oni zakona ne plaše – jer vjeruju da uvijek mogu ucijeniti, zastrašiti i izmanipulisati biračko tijelo.
Oko 1.266.000 birača ima pravo glasa, ali stvarno pitanje je koliko njih će izaći i glasati slobodno. U sistemu gdje je javna uprava zarobljena od strane jedne partije, gdje su mediji kontrolisani, a strah svakodnevna valuta, teško je govoriti o fer izborima. Ovdje se ne bira predsjednik RS – ovdje se bira koliko duboko građani tog entiteta žele da tonu u Dodikov autoritarni mulj.
Dok SNSD fingira bojkot, opozicija sanjari o jedinstvu, a „sitne partije“ pokušavaju uhvatiti mrvice pažnje, suština ostaje ista: građani RS-a ponovo će biti svedeni na statističke brojeve u igri moći jednog čovjeka. A taj čovjek – Milorad Dodik – pokazuje da je spreman na sve, pa i na potpuno ponižavanje demokratskih procedura, samo da bi zadržao kontrolu.
Prijevremeni izbori, umjesto da budu šansa za promjene i pokazatelj da zakon vrijedi za sve, pretvaraju se u još jednu epizodu političkog teatra u kojem Dodik igra glavnu ulogu, opozicija statira, a građani plaćaju cijenu.
